Kapitalizam je hijerarhijski jer radnici ne razmjenjuju plodove svog rada, već naprotiv, oni svoj rad prodaju za određenu svotu novaca. Prodaju sebe na određeno vrijeme i zauzvrat za plaću obećavaju poslušnost svojim gospodarima. Oni koji plaćaju i izdaju naredbe (vlasnici i menadžeri) nalaze se na vrhu hijerarhije, a oni koji slušaju nalaze se na dnu.
Kapitalizam tretirajući rad (radnike) jednako kao ostala dobra (robu) negira osnovnu razliku između rada i ostalih «sredstava», a to je nerazdvojivost njegovog nositelja - radnika, koji je, za razliku od ostalog vlasništva, sastavljen od slobodne volje i individualnih sposobnosti, znači kao takav, unikatan.
Rad je daleko više od dobra na kojeg ga srozava kapitalizam. Kreativan samoupravljački rad je izvor ponosa, radosti i dio onog što nazivamo biti istinski čovjekom. Da bi shvatili iluzornost kapitalizma ponovit ćemo riječi Ericha Fromma koji je u svom djelu «Normalno društvo» izrekao:
«Korištenje (eksploatacija) čovjeka od strane čovjeka je izraz sustava vrijednosti koji čine kapitalistički sustav. Kapital - mrtva prošlost, zapošljava rad - živuću vitalnost i snagu sadašnjosti. U kapitalističkoj hijerarhiji vrijednosti, kapital stoji iznad rada, akumulirane stvari iznad manifestacije života. Kapital upošljava rad, a ne rad kapital. Osoba koja posjeduje kapital zapovijeda osobi koja posjeduje «samo» svoj život, ljudsku vještinu, vitalnost i kreativnu produktivnost. «Stvari» su iznad čovjeka. Konflikt između kapitala i rada je nešto daleko više od sukoba dviju klasa, više od njihove borbe za većim dijelom društvenog proizvoda. To je sukob između dva sustava vrijednosti i to između: svijeta stvari i njihovog akumuliranja i svijeta života i njegove produktivnosti.»
Kapitalizam vrednuje osobu kao predstavnika određene količine dobara koje naziva «radnom snagom», dakle identificira osobu kao stvar. Umjesto da se osoba vrednuje kao pojedinac, jedinstveno ljudsko biće s intrigirajućom moralnom i duhovnom vrijednošću.
«Stvari nemaju sebe, a ljudi koji su postali stvari (dobra na tržištu rada) ne mogu imati sebe.»
«Većina je tvornica jako slična vojnim diktaturama. Na dnu se nalaze redovi, obični vojnici, njihovi neposredni nadređeni su narednici i tako dalje slijedeći hijerarhiju. Organizacija može diktirati sve svakome od odijevanja i frizure do toga kako provodimo velik dio svog života za vrijeme rada. Može se protezati u prekovremeno, može vas natjerati da idete kod tvorničkog liječnika ako imate zdravstvenih probleme, može vam zabraniti (izričito ili prešutno) da se u svoje slobodno vrijeme politički aktivirate; može vam zabraniti pravo na slobodu govora, tiska i okupljanja; može koristiti identifikacijske isprave i naoružane stražare kao i zatvoreni sustav kamera da nas kontrolira; može kazniti neposlušne tzv. disciplinskim otpuštanjima i može nas otpustiti. Prisiljeni smo okolnostima prihvatiti gore navedeno ili se pridružiti tisućama nezaposlenih. Na gotovo svakom poslu imamo samo pravo na otkaz. Sve važne odluke donose se na vrhu, a od nas se očekuje da ih slušamo bez obzira radili mi u tornju od bjelokosti ili jami u rudniku.»
David Deleon
Hijerarhija kapitalističkog sustava je samorazarajuća jer ako su «drugi ljudi bogatstvo», kao što to tvrde liberali zagrnuti plaštom kapitalizma, tada mi tretirajući ostale kao manje vrijedne, ograničavamo njihov rast, te gubimo potencijalne ideje i sposobnosti koje oni imaju i tako osiromašujemo svoj vlastiti život i svoj vlastiti rast.
Izvor: Riječka Anarhistička Inicijativa
(broj 6; http://www.rai.anarhija.org)
