Kao što to Erich Fromm kaže u svom djelu «Imati ili biti»:
«autoritet je širok pojam s dva potpuno različita značenja: može biti ili racionalan ili iracionalan autoritet. Racionalan je baziran na kompetentnosti, i pomaže osobi koja se na njega oslanja u rastu. Iracionalan je autoritet baziran na moći i služi za iskorištavanje podređenih mu osoba»
Autoritativni društveni odnosi znače podjelu društva na (malobrojne) naredbodavatelje i (brojne) naredboprimatelje, osiromašujući uključene pojedince (mentalno, emotivno, fizički) i društvo u cjelini. Ljudski su odnosi, u svim segmentima, zakočeni autoritetom, a kako se sloboda može stvarati samo slobodom, autoritativni društveni odnosi (i poslušnost koji oni zahtijevaju) ne mogu i ne obrazuju osobu o slobodi. Jedino sudjelovanje (samoupravljanje) u svim aspektima života to može činiti.
Ili će radnik biti jednostavno zaposlenik kapitalista-vlasnika ili će sudjelovati i imati glas u radničkim vijećima, jednom riječju postati suradnik, dio kolektiva. U prvom slučaju radnik je podređen, iskorišten, a njegovo je osnovno i trajno stanje poslušnost. U drugom slučaju koristi svoje dostojanstvo kao čovjek i građanin, on tvori dio proizvođačke organizacije u kojoj je prije bio rob, istovremeno postaje dio suverene snage u zajednici gdje je prije bio samo subjekt. Bez takve promjene društvo će ostati zauvijek podijeljeno na podređene i nadređene, na kaste gospodara i najamnih radnika/sluga, što je nespojivo sa slobodnim i demokratskim društvom.
Autoritet (iracionalan) nije samo prisutan u institucijama protiv kojih se borimo, naprotiv, on je prožeo sve sfere društva, a najčešće se manifestira u obliku društvene potrebe za povjerenjem vlastite suverenosti jednom ili više «vođa».
Vodstvo (odnosno hijerarhijski autoritet) implicira da moć drži vođa, no posjedovanje moći neminovno vodi do korupcije usprkos dobrim namjerama (povijest i sadašnjost je prepuna takvih primjera). Vodstvo znači pravo inicijative, a taj osjećaj odgovornosti, samopoštovanje koje nastaje izrazom čovječnosti je oduzeto ljudima i konsolidirano u vođi. Zbroj njihovih inicijativa, njihove odgovornosti, njihovo samopoštovanje postaje njegovo, a red i sustav koje on održava bazirani su na srozavanju ljudi od nezavisnih mislioca na samo «ljude». Jednom riječju, on je natjeran da postane autoritet i neprijatelj demokracije. Takva marginalizacija ostalih, za vođu je pozitivna jer on ne vidi potrebu za višom razinom inteligencije podređenih osim u slučajevima oduševljenog aplaudiranja njegovim postignućima. On takvu inteligenciju, koju krase kriticizam i opozicionizam, vidi kao prepreku i uzrok konfuzije.
Kao što Colin Ward kaže:
«Sistem stvara morone, zatim ih prezire kao besmislene i nagrađuje "nadarenu manjinu" zbog njihove ekskluzivnosti.»
Hijerarhija je piramidalno strukturirana organizacija sastavljana od serija stupnjeva, zvanja gdje se svakim stupnjem povećava razina moći, ugleda i značaja. Dvije stvari prožimaju hijerarhiju kao njene najvažnije i najosnovnije značajke, a to su dominacija i eksploatacija.
«Tako je osnovna funkcija korporativne hijerarhije veća kontrola radnika s ciljem efektivnijeg iskorištavanja istih, a ne kao što kapitalisti to tvrde, veća efikasnost u proizvodnji.»
Steven Marglin: «What Do Bosses Do?,
Review of Radical Political Economics
Ne postoji rast moći odozdo prema gore. Ljudi mogu bučiti i davati sugestije, no isto je točno i za robovlasničko društvo. Struktura moći je linearna odozgo prema dolje.
Hijerarhijske društvene institucije uključuju kapitalizam, državu i privatno vlasništvo. Hijerarhijski društveni odnosi uključuju seksizam, rasizam, ksenofobiju, nacionalizam, šovinizam i homofobiju.
Izvor: Riječka Anarhistička Inicijativa
(broj 6; http://www.rai.anarhija.org)
