U petak, 5. ožujka članovi Mreže anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja (MASA) iz Splita u suradnji sa studentima splitskog Sveučilišta, u znak podrške radničkoj borbi u zauzetoj Jadranskoj Pivovari organizirali su projekciju dokumentarnog filma “The Take” (Naomi Klein i Avi Lewis, 2006.) koji kroz priče običnog argentinskog radništva zorno ukazuje na ono što ubrzo očekuje i Hrvatsku, te predlaže jedan drugačiji, uspješniji model otpora neoliberalnom kapitalističkom sistemu primjenom metoda direktne akcije i direktne demokracije. Nakon projekcije filma MASA je obavila intervju s Goranom Domljanovićem, glavnim sindikalnim povjerenikom PPDIV-a i Dariom Sliškovićem, predsjednikom Radničkog vijeća Jadranske pivovare Split.

MASA: U tiskovinama se moglo pročitati da ste pozvali i druge radnike da preuzmu svoje tvornice. Je li to točno?

Goran Domljanović (glavni sindikalni povjerenik PPDIV-a): Da to je točno. Pozvao sam ih i ponovno ih pozivam da to učine. Čuli smo da su u GP Dubrovniku radnici zauzeli pogon u kamenolomu i to pozdravljamo! I još jednom apeliram i zovem ljude ne samo u Splitu nego u čitavoj Hrvatskoj. Vidjeli smo što rade seljaci po sjevernoj Hrvatskoj, da zauzimaju prometnice, ceste, da će čak blokirati i granice. Ajmo jedan put da se digne Hrvatska! Ne samo Dalmacija nego čitava Hrvatska na noge!!!

MASA: Jeste li mislili potpuno preuzeti vođenje tvornice po argentinskom modelu ili težite prelasku u vlasništvo princa Luitpolda koji bi ovdje nastavio proizvodnju? Koja je, po Vama, najbolja opcija za vas?

D: Najbolja opcija bi bila za čitavu državu da se sve ovo pokrene jedan put. Da se pokrene radnik u Hrvatskoj, da kaže ‘’Dosta!’’ tajkunima. Da poslodavci ne misle da su bogom dani da vladaju nego da shvate jedan put da su oni u službi naroda, a da je narod i radnik taj koji njima donosi profit. Ne može se profit stvorit bez radnika.

MASA: Možda ste primjetili reklamu u kojoj se reklamira samo reklamiranje, tj. u kojoj je nadgrobni spomenik dignut proizvodu koji umire bez reklame, a samog radnika se zapravo nigdje ne spominje?

D:Tako je! Radnik je za njih potrošna roba. Njega se iskoristi i odbaci. Radnik je vlasnicima i poslodavcima teret. Čuli ste gradonačelnika što je rekao - da se medijska kampanja vodi protiv poslodavaca, a ni jednom riječju ne spominje radnike i kampanju koja se vodi protiv njih. Ako se protiv poslodavaca vodi medijska kampanja onda se prema radniku vodi genocid, hoće ga se uništit, hoće ga se satrat. On žali poslodavca koji će izgubit firmu?! Ma on je debelo, debelo potkovao svoj račun. Da Kerum sutra izgubi tvornicu, on i njegova djeca i njegovi unuci i praunuci će opet imati pune bankovne račune. A, mi radnici ako ostanemo bez posla jedino što nam ostaje je minus na tekućem računu.

MASA: Vezano uz film koji smo gledali, znači, za vas su povoljne opcije da princ preuzme tvornicu ili da tvrtka ide u stečaj?

D: Stečaj je samo nužno zlo da ne idemo u likvidaciju. Između dva zla biramo manje zlo. U slučaju stečaja, sa normalnim upraviteljem mi i dalje možemo nastaviti proizvodnju. A likvidacija za nas znači kraj. Idemo svi kući.

MASA: Mislite li da je realno očekivati ozbiljnije pomake, promatrajući ne samo Jadransku Pivovaru, nego i Željezaru i druga poduzeća gdje radnici mjesecima ne dobivaju plaću i koji su u puno većim problemima za razliku od vas koji još uvijek djelujete preventivno jer ste i dalje u proizvodnji? Mislite li da je moguće da radnici preuzmu tvornice i organiziraju se na bazi direktne demokracije? Primjerice, Dalmatinka nova, Željezara, Jadrankamen...

D: Nismo sigurno u istoj poziciji mi koji još primamo plaće i Željezara koja ne prima plaće, ali vidjeli ste na primjeru filma da u okupiranoj željezari tri godine nisu primali plaće, a ipak su se pokrenili, izborili i sada proizvode i rade. Znači da ima prostora i Željezari i ostalim radnicima da se pokrenu, ali i da se solidariziraju svi radnici u cijeloj Hrvatskoj. Znači, u filmu smo vidjeli dogovor između radnika tvornice traktora i željezare koja im je isporučivala djelove. Tako isto možemo i ovdje; razmjena sirovina, dobara itd. Ako treba da se vratimo u doba razmjene dobara. Idemo se organizirati barem da imamo za hranu jer sutra ćemo ostat bez hrane i bez svega.

MASA: To onda otvara mogućnost ne samo suradnje među tvornicama nego i suradnje sa seljacima koji Vama, primjerice, mogu omogućiti sirovinu za proizvodnju piva. Utoliko se čini prirodnim udružiti se s njima, a ne ići preko raznih posrednika.

Dario Slišković (predsjednik Radničkog vijeća Jadranske pivovare Split): Tako je. Na Jadransku pivovaru vam se još veže pedesetak, šezdeset firmi. I boce i etikete i čepove, raznorazne materijale, lužine, slad, hmelj proizvode takve firme koje imaju od 15 do 50, 100 ili više zaposlenih. To je to takozvano gospodarstvo, zamašnjak koji treba pokrenuti. Gašenjem ovakvih poduzeća, pogotovo profitabilnih, gasi se sve. A vi studenti koji idete na fakultete nemate se više za što školovati. Možete ići u konobare, kuhare i trgovce. Hoćemo li samo graditi prodajne centre? Na sve strane se otvaraju šoping centri. U bivšoj državi Split je bio treći-četvrti grad po industriji, kakva je da je bila.

D: Ti veliki šoping centri koje otvaraju tajkuni obećavajući tisuće novih radnih mjesta neka kažu koliko će se na račun tih centara zaposliti malih trgovina i obrta, tj. koliko će se zapravo zatvoriti tih malih trgovina i koliko će ljudi ostat bez posla. Evo već jedna Marmontova je izgubila 50% dućana. I onda oni tvrde da zapošljavaju ljude i otvaraju nova radna mjesta.

MASA: To povlači i pitanje financijskih mogućnosti radnika. Svakim danom niču blještavi centri, simboli moći i kapitala koji pozivaju ljude na potrošnju, čak i pod cijenu beskonačnih zaduživanja, a u isto vrijeme plaće radnika su sve manje čime se stvara nezadovoljstvo i nelagoda uzokovana ne položajem radnika u današnjem društvu, nego nemogućnošću da se zadovolje nametnute potrebe.

S: Tako je!

MASA: Budući ste vi podržali generalno radnička gibanja, recite nam, jeste li i vi dobili podršku od drugih?

D: Dobili smo podršku od staklenika iz Kaštela, imamo punu podršku sindikata PPDIV-a iz cijele Hrvatske i ponudili su se ukoliko bude trebalo da dođu i obrane Pivovaru, no to nam za sada nije potrebno i nije još vrijeme za to, ali nek se oni pokrenu u svojim firmama.

S: Mi zasada djelujemo preventivno jer imamo sirovina za još mjesec, mjesec ipo dana, a do tada će se vjerojatno nešto riješit. Ali ovo čeka Mljekaru, Dalmacijavino, škver pogotovo, razumijete, o tome se radi. A, ajde vi meni objasnite kako je moguće da u drugom po veličini gradu u Hrvatskoj koji sa okolicom broji više od 400 000 ljudi ne može opstat branša kao što je proizvodnja piva, vode, mlijeka i vina? A zbog čega? Zbog toga što je to od samog početka uništavano, zbog izgradnje stanova, centara i zbog takvih kao što je gradonačelnik Kerum.

D: U prošlom razdoblju građevinski lobiji su radili na ogromnim projektima kao što je izgradnja autoputa i stanogradnja. Je li iz splitske Željezare išao iti jedan komad željeza u taj put? Iz splitske Željezare niti jedan jedini komad željeza nije ugrađen u autoput! I što je sudbina željezare? Da se ugasi, naravno, jer je lakše tajkunima uvozit i usput stavit nešto u džep nego da mi to odradimo.

S: Isto tako u Dalmaciji što se tiče pive, nema pive u Europi što se proizvodi da ga nema na policama dućana. Dođite u Zagreb i prvo će vam bit 70% Ožujsko pivo na policama, u Karlovcu je Karlovačko na policama i u kafićima isto tako, a u Splitu, u Solinu u 90% kafića nema našega piva, o tome se radi. Mi od početka, nas nekoliko, non-stop upozoravamo direktore, vlasnike: “Ljudi to ne valja! Pada proizvodnja! Zlatorog koji ste pokrenili ne ide! Bacite ga ća i proizvodite Kaltenberg!”, na što su nam oni govorili: “Vi ste budale! Šta vas briga! Što se miješate u ono što ne razumijete!’’

D: Ne, ne, mi smo njima krivo govorili, jer njima nije u interesu da proizvodnja raste i da mi radimo, nego da se Pivovara ugasi.

S: Ovo mi radimo ima deset godina. Ovo je samo kulminacija, ali ja ne mogu ući u knjige i vidjeti kome oni pivo prodaju i po kakvim uvjetima, jer oni jednostavno kažu: “To nije vaš posao! Vas se to ne tiče!’’

D: Prošli direktor Marijan Kos, koji je isto vodio u likvidaciju kao što je vodi i današnji direktor, nam je rekao: “Ovdje se gasi prozvodnja, a distribucija se prebacuje u Zagreb. Istu stvar nam je rekao i sadašnji direktor: “Ukoliko se ne proda, Jadranska pivovara ide u likvidaciju, a distribucija će ići dalje.’’

MASA: Vi ste sada nastavili s postojećim resursima proizvodnju iako sami ne možete kupovati nove sirovine, međutim sinoć smo saznali od jednog od radnika da postoji milijun i pol litara piva koje se trenutno nalazi u skladištu. Mislite li da biste uz nastavljanje proizvodnje mogli distribuirati to pivo u svrhu eventualne ponovne kupnje sirovina?

D: Mi bismo mogli to napraviti, ali pravno mi ne smijemo to pivo nikome prodavati.

S: Tu se opet pokazuje kako je vlasnik napravio štetne ugovore i distribuciju prepustio jednom privatniku, Orvas grupi, tj. Branku Rogliću koji je u šurovanju sa Slovencima i kojega apsolutno nije briga hoće li prodati jednu bocu ili jednu gajbu. Oni nas na taj način kontroliraju i skupa sa Slovencima uništavaju.

D: Jer ako Orvas distribuira pive Zlatorog i Kaltenberg, a vi dođete u dućane i Zlatoroga je uredno posložen u frižiderima, a splitskog piva nema nigdje, tu je onda jasno o čemu se radi. Cilj je uništenje splitske Pivovare i gradnja nečega drugoga na terenu koji je nedavno u GUP-u prenamijenjen u građevinsko-turističko zemljište.

MASA: Imate li što dodati za kraj?

D: Zahvaljujem vam se svima na filmu koji ste prikazali i na podršci koju nam pružate i što ste uopće pokazali zanimanje za nas, jer ja mislim da se iz toga vidi da ipak imate nešto u glavi i da vidite da i vaša budućnost ovisi o ovome. Da smo sva radna mjesta koja sačuvamo sada sačuvali našoj djeci i budućim generacijama. I ukoliko mi prihvatimo sistem likvidacije koji nam trenutno nameću Slovenci (misli se na vlasnike Pivovare – op.) i kakav se nameće i ostalim firmama – pa kaže prema radnicima će sve obaveze biti podmirene, pa je li moja dužnost da uzmem otpremninu i da svome ditetu zatvorim poduzeće i da mu zatvorim radno mjesto? Je li to moja budućnost? Ja mislim da nije! Niti je budućnost Hrvatske!