- DIREKTNA DEMOKRACIJA -

osnova samostalnog studentskog organiziranja

Zbog čega smo danas na ovom prosvjedu?

Odgovor je, iako zvuči tendenciozno, vrlo jednostavan – upravo zbog onoga što smo mi studenti sposobni činiti i činili smo i onoga što u suštini jesmo – pokretačka sila spremna ukazati na probleme i ostvariti promjene cjelokupnog društva!

Kretanja na studentskoj sceni došla su do točke u kojoj se više ne smije popuštati! Ako se trend neoliberalnih reformi nastavi ovim tempom i smjerom vrlo skoro ćemo postati svjedoci potpune elitizacije sveučilišta. Školarine, nametanje nerealne kompeticije i konkurencije među studnetima, degradacija statusa i prava, tromost institucija... Sve to jasno ukazuje da su naši fakulteti sve manje naši, a naš rad, trud i život sve uzaludniji i sve više stisnut u kalup podobnosti, poslušnosti i neizvjesnosti tržišta koje cinično ne mari za vrijednost već samo za cijenu.

Takva situacija u obrazovanju u potpunosti odgovara sustavu koji ima potrebu kao na traci "proizvoditi" kadrove nespremne za samostalno odlučivanje, ali potpuno izdresira ne za cjeloživotnu eksploataciju. Najbolji primjer je tzv. Bolonjska reforma koja je u svojoj suštini upravo sve navedeno, ali upakirano u šarene papire zvane studentska mobilnost, kraći period studiranja, kvalitetniji program itd. Realnost nam jasno kaže kako ništa od toga nije ostvareno i konstantno se koristi za mazanje očiju kroz razna obećanja kako iz ministarstva tako i sa Sveučilišta i s fakulteta. Studijski program je degradiran, vrijeme studija je produženo, a prolaznost smanjena, dok iza svega toga čeka neizvjesnost zapošljavanja o kojoj niti resorno ministarstvo, niti ministarstvo gospodarstva, niti ured za zapošljavanje ne govore ništa jer nemaju pojma!

Studenti su u takvoj situaciji suočeni s gubljenjem perspektive koja rezultira razočaranjem, a vodi u apatiju i pasivnost koje smo već predugo svjedoci. Tome uvelike pridonose sve institucije, ignoriranjem i lažnim obećanjima. Među najodgovornijima je Studentski zbor koji bi načelno trebao štiti studentska prava i ostvarivati studentske interese, a svojim djelovanjem u stvari uvelike pridonosi studentskoj apatiji. Postavljajući se kao posrednik između studenata i fakulteta, odnosno Sveučilišta SZ sa svojim predstavnicima ne radi ništa drugo nego usporava i guši studentske inicijative i djeluje kao amortizer studentskog gnjeva što čini štetu studentima, a pogoduje foteljaškim institucijama i pojedincima koji su odgovorni za probleme. Kao takav, SZ je potpuno nefunkcionalan i suvišan organ studentskog organiziranja koji gotovo u svakom slučaju ne može ili ne želi riješiti problem, a teži tome da studente potpuno otuđi od neposrednog utjecaja na fakultetska i sveučilišna zbivanja. Uz to, stupanj korupcije i nedemokratičnosti unutar studentskih zborova vrlo je visok, a to nije zbog početne korumpiranosti i pokvarenosti ljudi unutar tog tijela, već zato što je u prirodi sistema koji pojedincima daje moć da odlučuju u ime drugih da ljude pretvara u loše i korumpirane.

Predstavnici studentskih zborova izjavljuju kako se bore protiv apatije i pasivizacije, no međutim, oni u isto vrijeme pozivaju studente da jednom u 2 godine izađu na izbore i tako, u praksi, na druge prenesu ne samo svoje pravo odlučivanja već i razmišljanja o postojećim problemima. Na taj način oni zapravo proizvode i reproduciraju apatiju i pasivnost protiv kojih se deklarativno bore. Najbolji primjeri toga su bijedni postoci studenata koji izlaze na izbore, njihova neinformiranost o tome kada, za koga i zašto se uopće održavaju studentski izbori i uopće komunikacija između studenata pojedinih fakulteta sa "svojim" studentskim predstavnicima, od kojih su neki i sami često žrtve kaosa i bespomoćnosti koje vlada unutar studentskog parlamentarizma.

Apatija je od strane institucija maksimalno podržana jer jamči odriješene ruke u provođenju čega god žele. Za funkcioniranje predstavničke demokracije najbitnije je imati podobno predstavništvo i apatičnu masu koju dotični "predstavljaju" odlučujući time o ključnim problemima za koje nisu niti sposobni niti izabrani. Ovakav status quo vuče nas u potpunu ovisnost o sistemu. Sistemu koji ne funkcionira, dok nas propaganda uvjerava kako je sve u savršenom redu.

Danas smo okupljeni bez predstavnika SZ-a među kojima su neki čak pozivali na odustajanje od prosvjeda i prihvaćanje ispraznih priča koje su stigle iz ministarstva i Sveučilišta dan uoči prosvjeda. Očito je da su te priče puka demagogija i oblik spašavanja obraza od neodgovornosti koju već godinama pokazuju. Gdje su ti predstavnici, SZ, ministar i ministarstvo bili prošle 3 godine dok su studenti sami pokušavali izboriti bolje, odnosno pravedne uvjete za sebe i svoje kolege?
Što su to tako bitno radili da nisu primjetil i kako se sustav koji predstavl jaju i brane raspada? Bili su tu, ali očito prezaokupljeni nečim drugim nisu poduzimali ništa! Zato ih ne želimo i ne trebamo!

Studentski predstavnici su i prije prosvjeda, “instinktivno”, osjetili da bi moglo biti opasno ako se studenti organiziraju samostalno i direktno-demokratski. Kakvu su to opasnost predosjet ili? – Opasnost za svoje položaje i svoj status posrednik a između nadležnih i studenata. Jer, ako studenti preuzmu inicijativu, sami se organiziraju i sami govore u svoje ime – kome onda uopće trebaju studentski zborovi i njihovi predstavnici?

Današnji prosvjed odličan je primjer kako, kada i zašto funkcionira direktna demokracija u studentskim krugovima jer je iniciran, pripreman, organiziran i održan upravo od strane pojedinaca i pojedinki, studenata i studentica koji su preuzeli inicijativu i ravnopravno organizirani odlučili poduzeti nešto kako bi se izborili za svoja, ali i prava svojih kolega!

Da bi direktna demokracija zaista funkcionirala, ljudi moraju razmišljati i diskutirati o problemima, sudjelovati u odlučivanju i akcijama. Osim toga, od svake uzurpacije, svakog oblika institucionaliziranog napada i od pokušaja nametanja bilo koga (pojedinca ili strukture) kao nekakvog vođe moraju braniti svoje pravo da neposredno odlučuju! Kroz direktno demokratski proces pojedinac postaje svjesniji, borbeniji i spremniji da se organizira i suprotstavi svakoj nepravdi s kojom se susretne. To je osnovna razlika između direktne demokracije i studentskog parlamentarizma.

Direktna demokracija zahtjeva svjesne i borbene ljude, a studentskom parlamentarizmu najviše odgovara da studenti budu izolirani i pasivni. Studenti bi svjesno trebali odbiti biti vođeni i zastupani, jer shvaćamo da imamo mogućnost sami upravljat i sobom, ali i da smo kao kolektiv sposobni na pravi način analizirati i rješavati probleme s kojima smo suočeni.

Naš najjači argument je upravo samoorganizacija. Jednom direktnom akcijom - ovim prosvjedom, u samo nekoliko dana postignuto je više nego u 3 godine i to i prije nego se održao! Jasno je da svi drugi argumenti jednostavno nisu dovoljno jaki te da se na neodgovornost, ignoriranje, demagoške govore i politikanstva jedino ovako može odgovorit i i pokazati da nam je toga dosta!

Organiziranost, solidarnost, svijest, razumijevanje i sposobnost koju iskazujemo jasno nam svima pokazuju kako smo potpuno u stanju sami – direktno demokratski i metodom direktne akcije – postići veće rezultate od ispraznih parlamentarističkih opcija! To vrijedi za svaku bitnu odluku vezanu uz studentske probleme.

Zaključujemo - Fakulteti i znanje nisu političke trgovine i roba, oni su naši! Vrijeme je da se mi studenti tako počnemo ponašati, a na svima drugima je da prihvate tu činjenicu!

Autonomni studenti i studentice