Gotovo cijelo stoljeće o anarhizmu se ili šire bezočne laži ili ga se kao politički pokret odnosno teoriju suprotstavljenu jednako kapitalizmu kao i etatističkom komunizmu, sustavno ignorira. Uvjerljivo, kako idejno tako i praktično, najslobodoljubiviji i najhumaniji od svih ekonomsko-političkih alternativa, anarhizam se uporno veže za mračne strane individualnog terorizma, zaluđenih fanatika čiji je jedini smisao egzistencije sijanje kaosa i nereda u društvu. Iako je točno da je anarhizam usmjeren na rušenje samih temelja ovog robovskog društva i gradnju novog egalitarnog, slobodnog na ruševinama starog, to ne znači da je njegova ideja povezana s izrazima zaluđenosti pojedinaca. I to prvenstveno iz tri razloga. Terorizam podrazumijeva ili kao cilj ili kao posljedicu ubijanje nevinih ljudi, no da bi anarhija mogla postojati potreban je angažman običnih ljudi. Kao drugo, anarhizam je usko vezan uz ideju samooslobođenja. Ne mogu se društveni odnosi dignuti u zrak. Sloboda ne može biti ostvarena akcijama «izabranih» koji će u ime svih uništiti vlast, jer dok ljudi budu osjećali potrebu za vođama, hijerarhija će kao najočitija suprotnost anarhizmu, egzistirati. I na kraju, krajnji je cilj anarhizma sloboda, pa stoga kao što Bakunjin (ruski anarhist) kaže:
«…kada netko pronosi revoluciju u ime čovječanstva tada taj mora poštovati život i slobodu svakog čovjeka…»
Nadalje, anarhisti se ne bore protiv pojedinaca, naša je borba usmjerena protiv institucija i društvenih odnosa koji omogućavaju određenim pojedincima posjedovanje moći i nasilje nad drugima, upotrebom iste. Stoga je anarhistička revolucija usmjerena na uništenje struktura, a ne pojedinaca. Kao što to Mihail Bakunjin kaže:
«…anarhizam ne znači smrt individuama koje tvore buržoaziju, već smrt buržoazije kao političkog i društvenog entiteta ekonomski udaljenog od radničke klase.»
Anarhija odnosno anarhizam dolazi od grčkih riječi an što znači suprotan i archos što znači autoritet/vlast. Drugim riječima, anarhija, odnosno, an-archos znači suprotan autoritetu/vlasti, ili, slobodnije, bez autoriteta. Kao što se i iz samog prijevoda može vidjeti nema nikakve veze s kaosom. Osim, naravno, ako nedostatak autoriteta smatrate uvjetom nastanka kaosa odnosno ako društvo zamišljate jedino mogućim pod budnim okom jednog ili više autoriteta.
Pojam anarhizma, odnosno, liberterskog socijalizma kao političko-ekonomskog sustava najbolje prikazuje sama njegova definicija koja kaže da je liberterski socijalizam:
«…društveni sustav koji vjeruje u slobodu akcija, misli i slobodnu volju pojedinaca u kojem proizvođači posjeduju i političku moć i sredstva za proizvodnju i raspodjelu dobara.»
Za razliku od liberalizma i državnog socijalizma, liberterski socijalizam smatra kao što je to Bakunjin rekao:
«…da je sloboda bez socijalizma privilegija i nepravda, i da je socijalizam bez slobode ropstvo i brutalnost.»
Mi smo, za razliku od državnih socijalista (marksista, komunista/lenjinista, trockista, maoista), socijalisti koji umjesto dogme, partije i centralnog planiranja (što se najčešće veže uz pojam socijalizam) zagovaraju slobodne asocijacije i kooperaciju među pojedincima, radnim mjestima i zajednicama i kao takvi se suprotstavljamo «državnom» socijalizmu kao obliku državnog kapitalizma u kojem su svaki muškarac ili žena, zaposlenik, a država jedini poslodavac. Suprotstavljamo se, jednako, i kapitalizmu, s obzirom da je takav ekonomsko-politički sustav baziran na robovskom radu, privilegijama, sili, moći i klasnim razlikama.
Kao sustav ideja koji slobodu i socijalizam pretpostavlja partijskoj dogmi i privatnom vlasništvu, anarhisti su oduvijek napadani kako od strane zagovornika kapitalizma (u svim svojim oblicima) tako i od marksističkih poslušnika. Povijesne činjenice, s druge strane, su pokazale da su anarhisti bili, i jesu, u pravu u pogledu zabluda povezanih s osnovnim postavkama kapitalizma i marksizma.
Izvor: Riječka Anarhistička Inicijativa
(broj 6; http://www.rai.anarhija.org)
