Već tjednima prosvjednici se okupljaju na španjolskim trgovima kako bi iskazali spremnost na borbu ne samo protiv trenutnog ekonomskog stanja i stupnja prava u državi, nego protiv kapitalističkog sustava i predstavničke demokracije u cjelini. Šaljući jasno i nedvosmisleno poruku da su protiv ne samo političke struje koji je trenutno na vlasti nego protiv glasanja kao načina podjele prava donošenja odluke u političkim pitanjima uopće, pokazali su napredak u razvoju slobodarskih i antiparlamentarnih ideja kod tzv. običnog puka. A to otvara nadu u mogućnost šireg pomicanja s mrtve točke protivljenja trenutnoj vlasti bez imanja ideje o potrebi nadilaženja cijele piramidalne strukture moći. To smo vidjeli i kod nas u ''antivladinim prosvjedima'' koji nisu bili ništa druga nego ono što im ime govori: provjedi protiv trenutnog sastava vlade bez tenzija za otvaranjem pitanja o ispravnosti sustava koji je tu vladu doveo do ustoličenja na vrhu piramide i bez otvaranja prostora sumnji u vladanje vlada generalno. Još uvijek smo daleko od onoga što možemo, barem se zasada čini, vidjeti u Španjolskoj: svijest da trenutni nedostatak prava, nezaposlenost i loš položaj radnika uzroke imaju u samom sistemu. Zato se i pristupilo organiziranju narodnih skupova koji su spontanim okupljanjem na ulicama tisuće stavili pred donošenje odluka. Slično trgovima u antičko doba.

Važnost takvog organiziranja kojeg smo već vidjeli ove godine i u nekim drugim državama u različitom stupnju, a kod nas na veoma suženom prostoru fakulteta za vrijeme takozvanih blokada kada se direktnim sudjelovanjem suprostavljalo predstavništvu studenata i fakulteta, ogleda se i u usporedbi sa situacijom u našem lijepom Splitu. Dok cijela Španjolska seli na trgove pretvarajući ih u Tahrir, mi nismo dobrodošli niti da na javnim gradskim površinama iskažemo solidarnost. Kao što je rekao drug komentirajući našu situaciju sa španjolskim turistima : ''El Diolecianus es importante, el pueblo – kurac!''.

Valjda je to tako kod nas. Možda smo i dobro prošli. Svakako bolje od Grka koji su u tisućama izašli na ulice da bi generalnim štrajkom pokazali, po tko zna koji put, gluhim slugama domaćeg i stranog kapitala neslaganje s njihovim antisocijalnim mjerama i spremnost na borbu za prava radnika, imigranata i svih onih ''ponoženih i uvrijeđenih''. i koji su to neslaganje skupo platili nakon što je, opet ne po prvi put, policija uz klasične metode zaplašivanja putem medija i uvjeravanja u nužnost slijeđenja vođa, prionula i direktnijem ubjeđivanju prosvjednika koristeći se silom i brutalnošću. Najneposlušnije skupine demostratora, većinom anti-autoritaraci i anarhisti su ciljano napadnuti nakon čega ih je više desetaka hospitalizirano. Time se samo još jednom povrdilo ono što smo oduvijek i znali: ACAB!

Solidarnost sa španjolskim i grčkim narodom u njihovoj borbi protiv Države i Kapitala!

Salud y anarquia!