Sindikalisti, sljedbenici Borislava Škegre

Kao član i bivši povjerenik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO) Filozofskog fakulteta, izražavam svoje nezadovoljstvo i zgražanje zbog priopćenja za javnost Koordinacije hrvatskih sindikalnih središnjica od 08. ožujka 2011., pod nazivom Koordinacija o prosvjedima. Potpisnik tog priopćenja je i Matica hrvatskih sindikata, čiji član je NSZVO, pa iz razloga što dio sramote zbog sadržaja priopćenja, nekih navedenih ciljeva i svrhe zbog koje je upravo sada plasirano u javnost pada i na mene, imam potrebu javno se ograditi od tog čina iz više razloga.

Prvo. Razlog koji navodite kao poticaj za vaš izlazak u javnost s ovim priopćenjem je krajnje ciničan prema članstvu. Citiram: "Sindikati drže nužnim oblikovanje nezadovoljstva u smislu niza jasnih socijalnih i ekonomskih zahtjeva koji mogu otvoriti perspektive u zemlji". Uloga sindikata trebala bi biti artikulacija zahtjeva i nezadovoljstva njegovih članova te zaštita njihovih potreba i prava, a ne pokušaj naknadnog oblikovanja nezadovoljstva koje je dobrim dijelom nastalo upravo zato što sindikati nisu željeli artikulirati zahtjeve svojih članova, već im je osnovna preokupacija bila pasivizacija i pacifikacija vlastitog članstva. Vaš cinizam se očituje u tome da nakon neuspješne pacifikacije svojih članova, koje ste već davno trebali povesti u prosvjede, sada želite preuzeti ulogu oblikovatelja i usmjerivača tog nezadovoljstva, vjerojatno opet u smjeru daljnjeg odlaganja bilo kakvih ozbiljnijih prosvjednih aktivnosti. Članovi sindikata nisu glina koja žudi za oblikovanjem, nego žele da ih se razgovijetno čuje.

Upravo zbog takvog odnosa vodstva sindikata prema njegovom članstvu, u kojem se pokušava oblikovati njegovo kolektivno mišljenje umjesto da ga se razgovijetno (artikulirano) zastupa, prije nešto više od mjesec dana sam podnio i ostavku na dužnost sindikalnog povjerenika. Tekst ostavke prilažem i ovdje kao dodatno pojašnjenje uz ovu točku:

Zagreb, 07. veljače 2011.

PREDMET: Ostavka na dužnost sindikalnog povjerenika FF-a

Nakon nešto više od godine dana koje sam proveo na dužnosti sindikalnog povjerenika Filozofskog fakulteta uspio sam se upoznati s načinom donošenja odluka unutar samog sindikata te sam zaključio da moje sudjelovanje u takvom načinu rada nije moguće uskladiti s mojim načelima i željom da aktivno radim na zaštiti javnog i zajedničkog dobra, a visoko obrazovanje i znanost na tom planu predstavljaju jednu od najvažnijih komponenti.

Kao sindikalni povjerenik nikada nisam bio konzultiran ni o jednoj temi o kojoj su tijela sindikata u tom razdoblju donosila odluke te mogu slobodno reći da je moja participacija donošenju odluka ili barem mogućnost iznošenja mišljenja na bilo koju od tih tema bila jednaka nuli. O nekim stvarima bio sam u svega par navrata samo "informiran" nakon što su odluke već davno bile donesene.

S obzirom da u procesu donošenja odluka nisam imao ni minimalnu mogućnost participacije, pa čak ni mogućnost uvida u sam proces njihova donošenja, a za neke od tih odluka mislim da su duboko pogrešne te dugoročno vrlo štetne za zaštitu javnog interesa i interesa zaposlenika i studenata FF-a, podnosim svoju ostavku na dužnost sindikalnog povjerenika.

Drugo. U nizu prioritetnih zahtjeva koji su izneseni od strane sindikata, nekim čudom su izostali zahtjevi za onemogućavanjem privatizacije i komercijalizacije javnih i zajedničkih dobara kao što su vode, šume, energetika, znanost, obrazovanje i slično, a ti zahtjevi su već dosta dobro artikulirani među stanovništvom RH, što se može vidjeti i na prosvjedima. Taj zahtjev bi trebao biti prvi na listi jer to predstavlja jednu od posljednjih već pomalo napuklih brana pred potpunim urušavanjem kvalitete i standarda života u Hrvatskoj.

Treće. Od zahtjeva koji su navedeni kao prioritetni mogao bih napraviti zanimljivu analizu jer predstavljaju samo grebanje po simptomima krize, a razmatranje stvarnih uzroka krize se opet ostavlja netaknutim, ali posvetit ću se najviše zahtjevu koji me potaknuo na pisanje ovog pisma. Radi se o zahtjevu, koji kao da je izašao iz uma našeg proslavljenog ekonomskog gurua i trenutnog savjetnika Vlade, Borislava Škegre. Radi se o zahtjevu za "stimuliranje osobne potrošnje i destimuliranje štednje". Iz tog zahtjeva sasvim je očigledno čije interese zastupate i koju doktrinu su sindikati prihvatili kao svoju platformu djelovanja, jer potrošnju proglasiti vrlinom, a štedljivost manom mogu samo umovi duboko prožeti neodrživom doktrinom rasta, ili pak oni koji su zbog svojih poduzetničkih aktivnosti bili u izravnom sukobu interesa prilikom sastavljanja liste tih prioritetnih zahtjeva sindikata. Uostalom u statutu sindikata NSZVO unutar poglavlja III. DJELOVANJE, članak koji definira poduzetničku djelatnost sindikata nalazi se ispred članaka koji definiraju štrajk.

Poduzetnička aktivnost

Članak 12.

(1) Sindikat može vlastitim sredstvima osnovati trgovačko društvo, štednu, kreditnu ili stambenu zadrugu i upustiti se u druge vidove poduzetništva u skladu sa zakonom.

(2) Sindikat može pravne osobe iz prethodnoga stavka osnovati i s drugim pravnim i fizičkim osobama.

Osim navedenog, operacionalizacija tog zahtjeva koji promovira takve izvrnute vrijednosti nije mi prihvatljiva iz još cijelog niza razloga od kojih ću neke i navesti.

1. Kao roditelju, zahtjev mi nije prihvatljiv jer to nisu vrijednosti koje bi želio da moja djeca usvoje kao nešto poželjno. Nemam kredit, nisam u minusu na tekućem računu, stvari koristim dok u potpunosti ne izgube funkciju, a zamislite, neke čak i popravljam da ne moram kupiti nove, puno stvari radim besplatno ako smatram da su od zajedničke i javne koristi. Trebam li se toga sramiti i djeci reći da to nisu poželjne osobine, jer moćni sindikati promoviraju neke druge vrijednosti.

2. Kao članu akademske zajednice, zahtjev mi nije prihvatljiv jer njegovo provođenje bi od te zajednice napravilo raspršene pojedince čija bi se obrazovna uloga svela na štancanje jeftine najamne radne snage, a prioritetna odgojna uloga svela bi se na oblikovanje mladih ljudi u poslušne potrošače bez vlastitog mišljenja. Sve to dodatno pojačava moj strah oko namjera NSZVO-a koji je pristao sudjelovati u radnim skupinama za doradu triju zakona.

3. Kao stanovniku Hrvatske i građaninu grada Zagreba, zahtjev mi nije prihvatljiv jer promoviranje takvih vrednota ide u smjeru opravdavanja grubih nasrtaja na zajednička, javna pa čak i privatna dobra od strane Vlade i Sabora. Sjetite se samo izglasanog Zakona o golfu koji omogućava otimačinu poljoprivrednog zemljišta od poljoprivrednika koji su valjda previše štedljivi pa u ovom sustavu nemaju vrijednost ni oni ni njihova imovina. Možete se prisjetiti i Varšavske, gdje je otimačina izvršena u korist trgovačkog centra. Zahtjevi za zaustavljanjem takvih otimačina nisu se našli na listi sindikalnih prioriteta jer se vjerojatno suprotstavljaju vašem idealu konzumerizma i težnji dokidanja štedljivosti. Samo da podsjetim, zahtjevi od strane stanovnika Hrvatske su po tim pitanjima već jako dodro artikulirani, pa ste ih mogli prihvatiti i bez dodatnog oblikovanja s vaše strane. Ili je to možda baš i bio problem, jer ih je teško (pre)oblikovati.

4. Kao osobi koja se već godinama bavi problematikom održivog razvoja, zahtjev mi nije prihvatljiv jer je u potpunoj suprotnosti s načelima održivosti. Taj vaš zahtjev podržava dogmu stalnog rasta koja predstavlja osnovni čimbenik neodrživosti ovog sustava i izvor gotovo svih ekoloških, etičkih, ekonomskih i energetskih problema naše civilizacije.

Mogao bih elaborirati i nabrajati još puno toga, ali da ne trošim vaše dragocjeno vrijeme prelazim na zaključak.

Moje nezadovoljstvo sindikatom, koji među svoje zahtjeve uvrštava i promociju daljnje erozije temeljnih vrijednosti društva, kao što je štedljivost, ovim je priopćenjem kulminiralo do te razine da više ne želim biti član takve organizacije te shodno tome zahtijevam da me se briše iz vašeg članstva. Novac od članarine koji će ubuduće ostajati na mome računu radije ću preusmjeriti u štednju ili donacije nego da ga dajem za promociju rasipništva.

Da, znam, kao sindikalni povjerenik mogao sam u ovim turbulentnim vremenima ostati zaštićen od otkaza još preko tri godine, a za svoju pasivnost možda ubrati i neku pinku kao dodatno opterećenje sindikalnim radom uz posao. Tko zna, možda sam malo lud, a možda s već priličnim brojem godina životnog iskustva još uvijek naivan, pa nemojte zamjeriti što u sebi održavam nadu da je drugačiji svijet još uvijek moguć, iako nam vrijeme za nužnu promjenu ubrzano istječe upravo zbog izvrnutog sustava vrijednosti.

S poštovanjem,
Robert Faber

MASA odaje priznanje gospodinu Faberu na granitnom moralnom integritetu i dobrožarećoj pljuski čelnicima "žutih" sindikata.