Bliži se Međunarodni praznik rada koji se obilježava kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt. Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osamsatnim radnim vremenom. Prvi svibnja se kao međunarodni praznik rada obilježava od 1889. godine, a u Hrvatskoj je prvi put obilježen 1890. godine u Maksimiru. Povodom nadolazećeg Praznika rada, razgovarali smo sa Sinišom Miličićem, predsjednikom Regionalnog industrijskog sindikata.

Biste li nam u nekoliko riječi predstaviti svoj sindikat i koliko članova ima?

RIS je teritorijalni sindikat općeg tipa. Djeluje na području regije koju čine četiri županije sjeverozapadne Hrvatske – Varaždinska, Međimurska, Krapinsko-zagorska i Koprivničko-križevačka županija. U sindikat se mogu učlaniti radnici svih struka i zanimanja, a trenutno broji oko 1000 aktivnih članova.

Surađujete li s drugim sindikatima i sličnim organizacijama u Hrvatskoj?

Surađujemo sa svim sindikatima u Hrvatskoj, ali i s organizacijama koje se zalažu za prava radnika, iako nemaju sindakalni ustroj, poput raznih studentskih i građanskih inicijativa.

Mogu li se sindikati potkupiti?

Svakog se čovjeka može potkupiti, a najviše pritisaka dolazi iz političkih krugova. Činjenica je da mi također moramo ostvariti politički dijalog sa predstavnicima vlasti, ali u tom susretima mi lobiramo za prava radnika. U konačnici, sve ovisi o tome kolika je jaka etička i moralna strana odgovornih osoba.

Možete li navesti jedan primjer dobre prakse, aktivnosti u kojima je RIS sudjelovao?

Jedan od primjera dobre prakse je poduzeće Itas Prvomajska iz Ivanca, točnije potpisivanje kolektivnog ugovora. Čini se da je radnička borba ponovo vraćena na početak jer se radnici nerijetko moraju boriti za osmosatno radno vrijeme. Ovim ugovorom regulirano je radno vrijeme od 40 sati tjedno, zaštitni mehanizmi za radnike starije dobi ili one sa smanjenom radnom sposobnošću, godišnji odmori, neoporezivi iznosi otpremnine za mirovinu, putni troškovi...

Što je točno kolektivni ugovor?

Kolektivni ugovor u osnovi je pisani sporazum između predstavnika radnika i predstavnika poslodavca, a ima ustavni temelj. Njime se omogućuje socijalni dijalog.
Tko osim vas još može lobirati za prava radnika na županijskoj razini?
Postoji još i Gospodarsko-socijalno vijeće (GSV) koje se sastoji od 5 predstavnika poslodavaca, 5 predstavnika radnika i 5 predstavnika iz sindikata. GSV je savjetodavno tijelo Županijske skupštine.

Možete li izdvojiti neku tvrtku u kojima su radnicima kršena prava, a da se stanje nakon radničkih prosvjeda promijenilo?

Trenutno mi je na umu tvrtka Hora koja se bavi telemarketingom. Sindikatu se obratilo desetak radnika ove tvrtke jer im nekoliko mjeseci nisu bile isplaćene plaće. Mi smo se uputili u prostore te tvrtke gdje su nas čak napali zaštitari i pozvali policiju. Trenutno se u suradnji s Općinskim državnim odvjetništvom i drugim nadležnim institucijama provodi kriminalističko istraživanje vezano uz Horu, a hoće li radnici dobiti svoje plaće još ne znamo. Zatim tu je i slučaj radnika Varaždinke gdje je zakazalo zakonodavstvo. Nakon dobivene prvostupanjske i drugostupanjske presude, Varaždinka je pala u stečaj, zatim je suđenje ponovljeno na Trgovačkom sudu koji je odlučio u korist poslodavca. Naravno, tada je sva krivnja svaljena na Sindikat koji je radnike poticao da se bore za svoja prava. U sličnoj se situaciji sad nalazi i Mundus koji je većim dijelom u stečaju, a ništa bolji scenarij u bliskoj budućnosti ne čeka ni Varteks.

Kakva je danas situacija s Mundusom?

Veći dio tvrtke je u stečaju, a mnogi od radnika nalaze se na Zavodu za zapošljavanje na tržištu rada.

Što se dešava sa ljudima koji cijeli život rade u nekom poduzeću da bi pred mirovinu dobili otkaz ili na neki drugi način ostali bez posla?

Sklapanjem kolektivnih ugovora poput onoga koji je potpisala Itas Prvomajska mogu se spriječiti takvi slučajevi. Kad dolazi do mijenjanja Zakona o radu, te su promjene najčešće donesene na štetu radnika. Kolektivnim ugovorima popunjavaju se takve rupe u zakonima.

Bliži se 1. maj, praznik rada, jeste li isplanirali kakve aktivnosti?

Ove godine nismo isplanirali nikakve aktivnosti. Prvi maj slavit će po običaju razne političke stranke, ali mi smatramo da nemamo što slaviti. Mnogo radnika je bez posla, a većina onih koji rade, rade u lošim uvjetima. Ne usuđuju se buniti jer se boje da ne ostanu bez posla. S jedne strane ih poslodavac steže malim plaćama, a s druge ih strane banke „stišću“ obvezama vraćanja kredita. Poslodavci i banke kao da imaju dogovor za izrabljivanje radnika tako da si nitko ne može priuštiti da ostane bez posla. Kapitalistički sustav stvara veliku količinu nezaposlenih ljudi, a malo radnih mjesta. Samim time što ima puno nezaposlenih, cijena rada pada, a koristi u tom slučaju imaju samo poslodavci. Radi toga smatramo da za ovaj blagdan nemamo što slaviti. Prigodnije bi bilo organizirati veliki prosvjed.