Protunacionalistička kampanja

Mreža anarhosindikalista (MASA)

U sklopu naše Protunacionalističke kampanje, donosimo vam naš najnoviji prijevod. Radi se o pamfletu Protiv nacionalizma britansko-irske Anarchist Federation. Danas, kada je kapitalizam i ekonomski i politički u krizi, iz koje će se pokušati izvući kojim god sredstvima može, vrlo je važno da razvijemo psihološki i intelektualni imunitet na ono najčešće lažno rješenje koje se u vremenima kriza nudi – nacionalizam, pa bio on u obliku ksenofobije protiv imigranata koji nam dođu iz siromašnijih zemalja na koje će sistem usmjeravati radničku frustraciju, ili u obliku izolacije i fašizacije zemlje u ime otpora „mrskim centrima moći“.

Pamflet je nastao za vrijeme vala prosvjedâ protiv izraelske agresije u pojasu Gaze 2008.-2009, u kojima je Anarchist Federation, vođena antinacionalističkim i antimilitarističkim principima, sudjelovala na razne načine. Nastao je iz potrebe AFed-a da se distancira od ljevice koja je, prosvjedujući protiv postupaka izraelske države, upala u zamku slavljenja Hamasa, Islamskog džihada, Brigade mučenika Al-Akse i drugih državotvornih snaga u regiji.  Ove grupe – koje su pozivale obične Palestince da postanu mučenici za naciju – imaju neporecivu povijest oružane represije radničkih borbi, potlačivanja žena, homoseksualaca i lezbijki, te širenja otrovnih reakcionarnih doktrina nacionalizma i islamizma.

S početnom motivom da se objasni zašto anarhisti smatraju da „pokreti za nacionalno oslobođenje“ ne zaslužuju podršku (nego je ta podrška povijesno bila izraz ili interesa Sovjetskog saveza, ili lokalnih komunističkih partija, ili je danas izraz nemoći ljevice kojoj u nemogućnosti da stvarno djeluje protiv imperijalizma preostaje da „navija“ za slabiju stranu), ovaj pamflet kreće od početka – što je nacija, koje je porijeklo nacionalizma i zašto se anarhisti protive nacionalizmu. U izvrsnom povijesnom pregledu izlaže se porijeklo nacionalizma, odnosno uslijed kojih je ekonomskih i političkih gibanja i interesa došlo do pojave nacionalnih država i brojnih nacionalnih pokreta. Kakva je veza izuma tiskarskog stroja, Reformacije, jačanja trgovačkog sloja itd. s porijeklom nacionalizma?  Kojim su se argumentima služili nacionalni ideolozi propagirajući stvaranje nacionalnih država, i što je utjecalo na oblikovanje tih argumenata i kriterija po kojima neka etnička skupina zaslužuje državu, a druga ne?

Nacionalizam je, stoga, čudna stvar koja je prisutna svugdje, intuitivni 'zdrav razum' ali nemoguć da se precizno opiše, temeljni princip za strukturiranje čitave svjetske populacije, ali princip koji je neodrživ pri pomnijem pregledu.

No, nije uvijek bilo ovako. Većinu povijesti ljudi nisu imali posebnu nacionalnost, ili dvije, koja bi odredila njihovu osobnost na tako fundamentalan a opet neodređen način, a kamoli kakav nacionalizam da je prati. Iako nam 'zdrav razum' govori da su nacionalne podjele stare koliko i čovječanstvo, stvarnost je zapravo prilično drugačija. Nacionalizam je kreacija modernog svijeta, i povezana je s razvojem određenog tipa društva, koji je danas rasprostranjen cijelim svijetom i totalan u svojem dosegu – kapitalizam.

Anarhisti iz tradicije klasne borbe (komunističke tradicije), kao što smo mi iz anarhističke federacije, ne gledaju svijet kroz sukobljene nacije, nego kroz klase. Ne vidimo svijet nacija u sukobu, nego klasa u sukobu. Nacija je dimna zavjesa, fantazija koja skriva borbu klasa koja se odvija unutar nacije i transnacionalno.  Iako ne postoje stvarne nacije, postoje stvarne klase sa svojim vlastitim interesima, i te klase treba razlikovati. Stoga, ne postoji jedinstven 'narod' unutar 'nacije', i ne postoji zajednički 'nacionalni interes' koji ih ujedinjuje.

No, zar nije „nacionalizam“ nešto ekstremno? Nije li dovoljan odgovor na njega multikulturalni liberalizam Zapada, poštivanje međunarodnih sporazuma i deklaracija, poštivanje prava manjina i uopće ljudskih prava? Ne, pod nacionalizmom anarhisti ne smatraju samo vjerovanje u supremaciju vlastite nacije, i njeno tobožnje pravo na više ( a tako se danas u mainstreamu upotrebljava pojam „nacionalizam“), nego na uopće logiku nacija i u najbenignijim predstavljanjima.

Anarhistički komunisti ne protive se nacionalizmu samo zato što je vezan uz rasizam i ognjištarsko licemjerje. On nedvojbeno potiče te stvari, i mobilizirao ih je tijekom povijesti. Organiziranje protiv njih ključan je element anarhističkog političkog djelovanja. Ali nacionalizam ih ne treba da bi funkcionirao. Nacionalizam može biti liberalan, kozmopolitski i tolerantan, definirajući 'zajednički interes' 'naroda' na načine koji ne zahtijevaju jednu 'rasu'. Čak i najekstremnije nacionalističke ideologije, kao što je fašizam, mogu koegzistirati s prihvaćenošću multirasnog društva, kao što je slučaj s brazilskim integralističkim pokretom.  Nacionalizam se okoristi onime što pali – iskoristit će kakav god površan atribut ako je učinkovit za povezivanje društva. U nekim slučajevima koristi se grubim rasizmom, u drugima je sofisticiraniji. Manipulira postojećim stanjem za svoje ciljeve. U mnogim zapadnim zemljama, službeni multikulturalizam je ključan dio javnih politika te se uz njega razvio popratni multikulturni nacionalizam. Zajednička 'nacionalna kultura' postaje službeni multikulturalizam sām,  koji dopušta integraciju 'građana' u državu bez pribjegavanja sirovom monokulturalizmu. Da je nacionalistička retorika kapitalističke države i najotvorenija, najtolerantija i potpuno anti-rasistička, anarhisti bi joj se opet protivili.

To je zato što je nacionalizam, u suštini, ideologija klasne kolaboracije. Služi da stvori zamišljenu zajednicu sa zajedničkim interesom pritom skrivajući stvarne, materijalne interese klasa od kojih je stanovništvo sačinjeno. 'Nacionalni interes' je oružje protiv radničke klase, i pokušaj da se one nad kojima se vlada okupi za interese njihovih vladara.

'Nacionalni interes' je jednostavno interes kapitala unutar određene države. To je interes vlasnika društva, koji pak može izražavati samo temeljnu potrebu kapitala – akumuliraj ili umri. Kod kuće, njegova je uloga da pripitomi one unutar društva koji bi se mogli suprotstaviti – radničku klasu.

Nadalje, pamflet proučava kakav je bio povijesni odnos ljevice i „nacionalnog pitanja“ , te kroz nekoliko primjera p(r)okazuje dinamiku i rezultate borbi za nacionalno oslobođenje, argumentirajući u predzadnjem podnaslovu zašto su „Sve države imperijalističke“.  

Zaključno, Anarchist Federation poručuju:

Anarhisti bi trebali suzbijati nacionalističke mitove koji ometaju praktičnu radničku solidarnost; lažima o useljenicima koji otimaju radna mjesta i stambeni prostor treba suprotstaviti stvarnost situacije, da razlozi naših svakodnevnih problema leže u činjenici da kapitalistički sustav ne namiruje naše potrebe, niti tome služi.

Kao drugo, anarhisti su uvijek bili uključeni u antimilitaristički i antiratni aktivizam. Ni danas nije drukčije, i anarhiste se može naći na ulici u prosvjedima protiv ratova koje imperijalizam povlači. Kad se sretnemo s nacionalno-oslobodilačkim argumentima i nacionalističkim odgovorima na rat, trebali bismo nastupati s opravdanom odvratnošću spram rata, ali suprotstavljajući se nacionalističkoj analizi internacionalističkom, klasnom perspektivom.

Link na cijeli tekst