Hvala A.K., nije potrebno da se slažemo u svemu da bi zajedno bili u nekom frontu za bolje sutra. Ni potrebno, ni poželjno.

NE U EU!

Prosvjed protiv ulaska u EU u subotu

RIJEKA Sve one Riječane koji su nezadovoljni zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju i sve one koji misle da će u ovoj asocijaciji Hrvatskoj biti gore nego sad, predstavnici Autonomnih studenata, Antifa Rijeka, Slobodarskog bloka i Mreže anarhosindikalista Rijeka pozvali su na prosvjed protiv EU, što će biti održan u subotu u 13 sati na Jadranskom trgu. Predstavnica Slobodarskog bloka upozorila je da EU ne poznaje nultu stopu PDV-a, što znači da će ulaskom u EU poskupjeti kruh, mlijeko, lijekovi, ortopedska pomagala i knjige.
– Drugim riječima svi ćemo to dobro osjetiti po svom džepu i standard života će se zasigurno sniziti, kažu u Slobodarskom bloku, napominjući kako EU diktira zatvaranje brodogradnje, što je posebno pogubno za Riječane i sve zaposlene u »3. maju«.
Mreža anarhosindikalista tvrdi da se hrvatski političari žure u EU, jer će imati plaće od 15 tisuća eura, što može prehraniti 10 do 11 obitelji, a građanima će s druge strane biti snižena radnička prava, uz stagnaciju ili snižavanje plaća. Autonomni studenti pak smatraju da će odluke EU-a prevagnuti naše vlastite, a građani će svoje negodovanje morati iskazati u Bruxellesu, gdje će se preseliti sva politička vlast. Subotnji prosvjed bit će organiziran u sklopu kampanje »Ne u EU!«, o čemu je više informacija dostupno na webu masa-hr.org/ne-u-eu.

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285928602863285928...

Gledao sam sve epizode dosad, i smatrao sam "U Europi" relativno "objektivnim" i donekle vjerodostojnim serijalom, ali iskreno ne sviđa mi se način na koji je prezentiran Španjolski građanski rat. Cijela epizoda svodi se na pričanje o zvjerstvima koje su činile obje strane, grobovima i ubijanjima, na izjednačavanje krivnje i navođenje na zaključak kako bi svi mi danas trebali biti sretni što živimo u harmoničnoj ujedinjenoj Europi, na nekakvom imaginarnom kraju povijesti, iako zapravo živimo u vremenu u kojem su nam zajamčena nekakva "politička" prava, ali ne i ekonomska, što je krucijalno pitanje. Oni na vrhu i dalje će težiti sve većoj moći i širenju svojih prljavih pipaka na sve više društava, država i regija u svijetu, s ciljem porobljavanja masa i ukidanja svih pozitivnih tekovina koje su te iste mase (odnosno njihove ranije generacije) uspjele zagarantirari krvavom borbom.

Jebiga, Drugi svjetski rat jednostavno je ostavio iza sebe anarhizam kao najveću nedovršenu aspiraciju cijelog čovječanstva, i pitanje je zrelosti i smjelosti sada, iza pada Berlinskog zida i na početku 2012., ponovno aktualizirati koncept bilo kakvog komunizma, pogotovo njegove slobodarske varijante. Smiješno je to pratiti btw iz jedne poprilično nevažne istočnoeuropske državice Hrvatske, u kojoj smo još do prije nešto više od 20 godina imali prilike prakticirati (kakvo-takvo) samoupravljanje kao formu budućeg djelovanja, s čijom se idejom zadnjih mjeseci u sve većem broju upoznaju recimo američki građani (dok je se mi istodobno sramimo), kao posljedica širenja utjecaja Occupy pokreta. Svaka slijedeća emancipacija masa u razvijenom zapadnom svijetu, posebno u Europi, a bome i u Americi, ne može ići naprijed ako ignorira anarhističku tradiciju, metode i prakse, što se već pokazalo u ovoj ranoj fazi građenja pokreta.

Djeca španjolskih antifašista, a i svaki slobodouman pojedinac koji živi ondje bez obzira na tradiciju, jako dobro zna (ili bi trebao znati) za što su se borili djedovi španjolskih slobodara i kakva je bila uloga zapadnih kapitalističkih demokracija i staljinističkog Sovjetskog saveza. Oni znaju da je sovjetski "komunizam" bio najobičnija izdaja i uspostava državnog kapitalizma kojeg današnji zapadni establišment simpatizira sa širokim smiješkom na licu i čiju se učinkovitost u kontroli vlastitog naroda jako štuje. Pitanje je jedino kako s druge strane buduće barikade u Barceloni, Ateni, Portlandu, Manchesteru ili Zagrebu ostaviti što manje uplašenih ovaca (koje dolaze iz redova ugnjetavane radničke klase), i kako im objasniti da ovdje nije riječ o plemenskom svrstavanju u imaginarne torove bazirane na obiteljskom podrijetlu, već jednostavno o prirodnom poretku stvari jer konceptu direktne demokracije i boljem svijetu za sve nitko ne može osporiti moralno pravo i legitimitet osim ugnjetavača koji žele zadržati dosadašnji nepravedan kapitalistički poredak u kojem manjina izrabljuje većinu. Nije da mi je previše simpatičan koncept "demokratske diktature" inače, radije bi da nekakav konsenzus cijele populacije bude cilj, ali ako hoćemo istinsku demokraciju onda nema drugoga puta od građenja društva u kojem će većina profitirati. A to uključuje prebacivanje sredstava za proizvodnju iz privatnih ruku u ruke cijeloga društva i utvrđivanje zadovoljenja potreba sviju kao primarnog cilja budućeg djelovanja.

Zato, bilo bi bolje da Đelo Hadžiselimović odbaci okove vlastitog straha i odabere recimo dokumentarac "Vivir la utopía" za prikazivanje na HRT-u, ili barem BBC-jev serijal o Španjolskom građanskom ratu. Ali hej, objektivniji prikaz toga razdoblja mogao bi otvoriti horizonte uspavanoj hrvatskoj radničkoj klasi. Nećemo valjda prikazivati masama nešto što bi ih moglo navesti na zaključak da samoupravljanje i javni interes mogu unaprijediti cijele teritorije, društva i ekonomije? I da istodobno ne mora postojati partijska elita kako bi sve to funkcioniralo? O ne.

Ne smijete odustati, ako nema temelja za prosvjede kao što ih radimo u Rijeci, morate ih jednostavno stvoriti, nema nam druge, jer i mi iz Rijeke ovisimo dosta o vama. Bilo bi u potpunosti šteta da ne postoji na ulicama i među zajednicama klasni anarhizam, okrenut masama, radnicima, studentima. Koji se ne obraća akademskim elitama, nego svakodnevnim potrebama radnog naroda.

Spustite se u kvartove, radite među ljudima, stvorite grupe prema vlastitim afinitetima, imajte na umu da nema jednostavnije istine od toga da će vam biti kako si sami napravite.

Ovaj prosvjed i slična gibanja u Rijeci, rezultat su 3 godine napornoga rada, na ulici, među ljudima i u kvartovima.

Veliki pozdrav iz Rijeke!