Proglas povodom Zagreb Pridea 2014.

Mima Simić, MASA • 10.06.2014.

tema:

Od samih svojih početaka 2008. godine Mreža anarhosindikalista stoji na pozicijama solidarnosti s LGBTQ osobama i Prideom. Naša solidarnost prirodno proizlazi iz težnje za izgradnjom nehijerahijskog i neautoritarnog društva i ukidanja svih oblika dominacije, kako onih zasnovanih na ekonomskoj eksploataciji, tako i onih koji se ostvaruju kroz izgradnju hijerarhijskih odnosa na temelju roda, rase, etničke pripadnosti ili seksualne orijentacije.

Već samo i površna analiza razvoja društvene, ekonomske i političke situacije na domaćoj i europskoj razini, ukazuje nam da smo suočeni sa sve žešćim napadima na teško stečena socijalna i radnička prava te s jačanjem neokonzervativnih, pa čak i neofašističkih tendencija. Na ekonomskom polju radnice i radnici se, ukoliko imaju tu sreću da uopće mogu zaraditi nadnicu, nalaze pod sve većim pritiskom fleksibilizacije i ograničavanja prava na štrajk i osmosatno radno vrijeme, što vladajuće klase nastoje dodatno učvrstiti kroz prijedloge novog Zakona o radu. Resurse poput javnog obrazovanja, zdravstva i javnih prostora nastoji se što više podvrgnuti tržišnoj logici i akumulaciji kapitala, čime dobra koja su bila dostupna neovisno o klasnoj pripadnosti postaju novo sredstvo isključivanja i stvaranja novih formi dominacije.

Kao zlokobno podsjećanje na neka ne tako davna i mračna vremena, zaoštravanje socijalne bijede i ekonomska nesigurnost okreću mnoge među nama reakcionarnim, ksenofobnim i klerikalnim idejama. Pravi krivci za trenutno stanje ne prepoznaju se u državi i kapitalizmu, već se bijes nastoji skrenuti na bilo koga tko je slabiji i drugačiji. Promicatelji klerikalnog šarlatanstva pretvaraju se u medijske zvijezde; postojeće međuetničke podjele nastoje se dodatno produbiti; sve su glasniji i sve više prijeteći glasovi iz crkvenih i desnih redova koji zahtijevaju ukidanje osnovnih reproduktivnih prava žena. Nedavni izbori za Europski parlament na kojima je još jednom ostvaren rast fašističkih opcija samo su dodatno pogoršali već prilično sumornu sliku.

Jedini efikasan i održiv otpor takvom stanju nalazi se u izgradnji solidarnosti, građenju mostova i povezivanju sa svima onima kojima su sloboda i samoodređenje uskraćeni i oduzeti, neovisno o tome radi li se o slobodi na radnome mjestu, na gradskome trgu ili se radi o rodnoj i reproduktivnoj slobodi. Solidarnost je osnovna zadaća svih slobodarski nastrojenih pojedinaca. Solidarnost s Prideom politički je čin; čin otpora i protivljenja društvu i sustavu koji proizvodi ogromnu količinu bijede i gnuša se nad svakim odstupanjem od dominantnih heteropatrijarhalnih postavki; snagama koje se nesmiljenom žestinom upinju kako bi ojačale svoj stisak nad tijelima muškaraca i žena. Pri tome je važno istaknuti da se slobodarski potencijal borbe pedera i lezbi za oslobođenje ne nalazi u „europskim vrijednostima“ ili Ustavu, već u osnovnom zahtjevu za dokidanje dominacije čovjeka nad čovjekom.

Solidarnost nije i ne smije biti apstrakcija: radničke redove grade i pederi i lezbe i bipsići i transići i svi pripadnici nenasilnih seksualnih opredjeljenja na kojima sustav trenutačno demonstrira moć. Pederi i lezbe su i djeca radnika, i prijatelji njihove djece. Bivši i sadašnji studenti koji okupiraju fakultete i traže besplatno školovanje za ove i buduće generacije - radničke djece. Pederi i lezbe su i njihovi sugrađani koji u ovom trenutku zahtijevaju referendum protiv outsourcinga. Koji su spašavali ljude i životinje iz poplava. Ako je društvo organizam, a solidarnost njegovo vezivno tkivo, ovogodišnja Povorka ponosa prostor je njegove obnove i terapije, jedina zdravstvena zaštita koja je besplatna i dostupna svima. Borba protiv kapitalizma i borba protiv heteropatrijarhata ista su borba.

Marširajmo zajedno i solidarno, zajedno smo jači!

Mreža anarhosindikalista i Mima Simić, Zagreb, 9. lipanj 2014.