Podržavaju li anarhisti terorizam?
Ne, iz najmanje tri razloga.
1) Terorizam znači upotrebu nasilja s ciljem usađivanja straha među mase, kako bi se postigli određeni politički ili ekonomski ciljevi. Anarhisti, s druge strane, pokušavaju među masama potaknuti kulturu otpora i solidarnosti kao preduvjet pravednog i ravnopravnog društva sutrašnjice. Usađivanje straha među mase jednostavno nije u skladu s anarhističkim razmišljanjem, jer u najširim društvenim slojevima anarhisti vide suradnike u ostvarenju pravednog i ravnopravnog društva, a ne mete kojima žele usaditi strah ili ih „dignuti u zrak“.
2) Drugi razlog je u samoj biti samooslobođenja. Anarhisti tvrde kako je ideja o nasilnoj avangardi koja donosi slobodu širokim narodnim masama, jednostavno pogrešna. Široke narodne mase slobodu ne dobivaju, već ju moraju uzeti, stoga bi sloboda koja je dobivena – istom logikom mogla biti i oduzeta. Također, socijalni odnosi, odnosi vladanja i izrabljivanja koji su stari stoljećima – ne mogu biti dignuti u zrak uz pomoć eksploziva. Toliko dugo koliko ljudi budu osjećali potrebu za vladarima, hijerarhija će postojati.
3) Ključni razlog protivljenja terorizmu sadržan je u anarhističkoj kritici neravnopravnog društva – čija se bit ne sastoji u kritici ovog ili onog političara, poslodavca, biznismena ili bankara, već u kritici i potrebi ukidanja samih institucija i socijalnih odnosa koji proizvode neravnopravnost, nezaposlenost, rat, glad i bijedu. Stoga, anarhisti ne žele smrt i uništenje individua, već uništenje socijalnih odnosa koji nas čine potlačenima, nesretnima i neispunjenima.
Anarhisti smatraju da je samoobrana od nasilja političara i šefova i borba za živote bližnjih i vlastiti život – potpuno legitimna, kao što je i obrana od fizičkog nasilja državnog represivnog aparata – policije – potpuno legitimna samoobrana. Trenutno možemo vidjeti kako se otpor i prosvjed širokih društvenih slojeva (radnika, seljaka, studenata i dr.) – protiv rezanja socijalnih prava i uništavanja radnih mjesta – pokušava prikazati kao terorizam ili kao nešto „izvan poretka“. Na taj način države i vladajući pokušavaju sakriti jednu vrlo plastičnu činjenicu, da su oni ti koji se koriste terorizmom, mobiliziranjem tisuća i tisuća policajaca s ciljem da se ljudi prestrašeni, izbatinani i krvavi vrate nazad „u normalu“.
Kada sljedeći put, vladajući preko svojih poslušnih medija prenesu poruke kako nas štite od terorizma i vraćaju život u red i normalu, iskreno se nadamo da će među ljudima takve informacije imati manje vjerodostojnosti.
