Proteklog tjedna, nakon što su se oblaci dima i suzavca spustili na grčki Parlament i nakon što su španjolski čistači ulica ostali ispirati krv s pločnika ispred Kongresa, Europa se još jednom podsjetila da su njezine financijske, ekonomske, političke i socijalne nevolje daleko od kraja. Oluja se sprema na Jugu. Europska Jesen sprema se početi. Ovoga puta je ozbiljno.

U utorak su deseci tisuća ogorčenih Španjolaca opsjedali Kongres u Madridu i suočili su se s brutalnom policijskom represijom. U srijedu je u Ateni došlo do nasilnih sukoba prosvjednika sa specijalnom policijom za vrijeme još jednog generalnog štrajka, s marševima koji su uključivali stotine tisuća te Molotovljevim koktelima i suzavcem nad trgom Syntagma, kao jezivim podsjetnikom na prošlogodišnje nemire.

U petak je u Rimu marširalo preko 30 000 tisuća ljudi za vrijeme štrajka protiv Montijeve (premijer Italije) revizije državnih troškova, dok su prije tjedan dana u Portugalu održane najveće ulične demonstracije od pada diktature 1974., u kojima je možda čak i milijun ljudi marširalo na Predsjedničku Palaču u vrlo neuobičajenom izrazu narodnog otpora mjerama štednje – direktno prisiljavajući vlast na dramatičan obrat oko nekih od najradikalnijih rezova u socijalnoj skrbi.

U međuvremenu, španjolski premijer Mariano Rajoy jedva drži svoju zemlju na okupu. Nakon što je Rajoy najavio peti krug drakonskih mjera štednje u samo devet mjeseci, kršeći doslovno svako svoje predizborno obećanje, regionalni guverner Katalonije najavio je prijevremene izbore koji će nedvojbeno predstavljati neslužbeni referendum o odvajanju od Španjolske. Prvi put nakon Građanskog Rata, većina Katalonaca podupire nezavisnost. Ne samo Europa, već i njezine države ubrzano se raspadaju.

Kao da sve to nije dovoljno loše, izgleda da su španjolske banke u minusu od 60 milijardi eura, što je posljedica lakomislenog posuđivanja građevinskom sektoru u vremenima rasta. Istovremeno su Njemačka, Finska i Nizozemska odbile držati se ranijeg dogovora o spašavanju španjolskih banaka bez istodobnog povećanja španjolskog duga. Kao rezultat, investitori čupaju kosu (i svoj novac iz Španjolske), stvarajući dodatni pritisak na španjolsku vladu da prihvati rekordnu pomoć od 300 milijardi eura od omražene Trojke (Europska Centralna Banka + Europska Komisija + MMF).

Kamate na španjolsko zaduživanje nakon dugo vremena porasle su na 6%. Čini se da niti predsjednik Europske Centralne Banke ne može uvjeriti finacijska tržišta da će učiniti „što god je potrebno“ da se očuva euro. Kako se čini, jedinstvena valuta je osuđena na propast. U međuvremenu, siromaštvo i oskudica šire se kontinentom; a nijedan od naših „lidera“ ne čini se ni najmanje zabrinut oko toga što južna Europa polako postaje Novi Treći Svijet na rubovima Europskog Jedinstvenog Tržišta. 

Za subotu 29. rujna veliki skupovi planirani su u Lisabonu (ponovno se očekuje milijun ljudi na ulicama) i u Madridu (gdje se prosvjedi od utorka održavaju svakodnevno). Masovni skupovi održat će se i u Parizu u nedjelju, nakon što je „socijalistički“ predsjednik Francois Hollande najavio snažne mjere štednje u sklopu „najsurovijeg francuskog proračuna u 30 godina“.

Kaš što je rekao legendarni Bob Dylan, ne treba vam prognostičar da znate u kojem smjeru vjetar puše. Dok se tamni oblaci formiraju iznad Atene, Madrida, Lisabona i Rima, dobro se pripremite za mjesece tržišnih i uličnih previranja. Oluja se sprema na Jugu. Europska Jesen sprema se početi. Ovoga puta je ozbiljno.