Kompanija u čijem su vlasništvu bila dva restorana u užurbanim predjelima Brightona, odlučila je proglasiti stečaj. Svi radnici pozvani su na sastanak na kojem im je priopćeno da tvrtka ide u stečaj i da će se restorani zatvoriti. Neki radnici su plaćeni, neki su dobili ugovore za "nove" restorane dok neki nisu dobili ništa.

Radnik koji je pristupio SolFedu u Brightonu radio je ondje oko 20 mjeseci. Dobio je samo svoj posljednji odrezak od plaće. Kompanija mu je također ljubazno dala i kontakt vladine stečajne službe. Radnik nije dobio niti penija od svojih nekoliko posljednjih mjesečnih plaća, pravo na godišnji odmor za tu godinu kao ni napojnice koje su mu pripadale. Sve skupa oko 2000 funti.

Nakon što je kontaktirao stečajnu službu radnik je saznao da kompanija nije bankrotirala i odmah je kontaktirao vlasnika i računovođu. Odgovorili su mu tvrdnjom da je taj proces dugotrajan i da će svoj novac dobiti preko države (znajući pritom da neće dobiti potpuni iznos).

Radnik je tokom četiri mjeseca pokušavao dobiti novac koji mu pripada, bez ikakvog uspjeha. U međuvremenu, jedan od restorana koji je bio zatvoren ponovno je otvoren s istim osobljem, imenom i vlasnikom.

Nastupa Brighton SolFed

Nakon što nas je radnik kontaktirao, zajedno smo počeli sastavljati pismo sa zahtjevima. Ubrzo je postalo jasno da se ne radi o jednostavnom slučaju. Istražili smo kompanije i vlasnike koji su sustavno pokretali i zatvarali više kompanija, ponekad uz minorne promjene u imenu i izmjenjujući direktore i tajnike. U početku je zbog toga bilo teško utvrditi tko duguje novac, no otkrili smo da su uvijek bila uključena tri ista vlasnika i zbog toga su oni bili pravi dužnici, a ne neka bankrotirana kompanija.

Radnik je zajedno sa svojim partnerom i tri člana SolFeda otišao u otvoreni restoran uručiti pismo sa zahtjevima. Vlasnici nisu bili prisutni, no upravitelj je bio ondje. S nervozom je prihvatio pismo i pristao proslijediti ga vlasnicima. Upravitelj je znao za radnikovu situaciju i tvrdio je da on s time nema nikakve veze te da su vlasnici znali što čine. Vlasnici su u svakoj prilici pokušavali izbjeći plaćanje radnika koristeći sve moguće pravne rupe, iako su imali novca za to jer su posjedovali još devet restorana diljem Velike Britanije.

Akcije postižu rezultate

Na dan isteka roka još uvijek nismo dobili odgovor te smo stoga posjetili restoran. Upravitelj i vlasnici nisu bili prisutni, no upoznali smo osoblje s problemom (radnik je to također učinio putem Facebooka s prijateljima koji su još uvijek radili ondje) i uručili im informativne letke o sporu. Zatim smo stavili letke na stolove. Dok smo razgovarali, jedan stariji član osoblja pozvao je policiju (o tome nas je obavijestio radnik koji nas je simpatizirao), no otišli smo prije njihovog dolaska.

Vlasnik je trebao biti ondje za nekoliko dana te smo piket planirali tako da ima maksimalni učinak. Na samom piketu bilo je prisutno 15 ljudi. Uprava i vlasnici su bili nervozni i nisu znali kako reagirati. Pozvali su policiju koja im je rekla da ne mogu ništa učiniti. Vlasnik je pokušao apelirati na radnika, no uzalud. Piket je završio i na kraju su vlasnici pristali na sastanak za nekoliko dana.

Na sastanak s vlasnikom otišlo je četvero ljudi, uključujući radnika i njegovog partnera. Vlasnik se pokušao distancirati od prethodne kompanije i prijetio da ne možemo izvoditi naše akcije niti dijeliti letke. Uvjerili smo ga da možemo i hoćemo nastaviti s akcijama sve dok se ne ispune naši zahtjevi. Dano mu je do znanja da nećemo prihvatiti izbjegavanje odgovornosti te da priznajemo jedino direktnu akciju. Ponudio nam je 964 funte kako bismo prestali, no odgovorili smo da nećemo prihvatiti ništa manje od cjelokupnog iznosa duga. Rekao je da mora razgovarati s drugim vlasnikom i tražio da prestanemo s akcijama jer on nema ništa s tim. Podsjetili smo ga da novi restoran ne priznajemo kao odvojeni biznis te da razumijemo da su višestruki vlasnici samo fasada koja skriva tko kome duguje. Dok smo odlazili, jedino čime smo raspolagali bila je naša odlučnost.

Poslali smo email svim vlasnicima, podsjećajući ih kome se duguje i za što. Dobili smo poziv na sastanak s dvojicom vlasnika kako bi se stvar razriješila. Pristali smo i podsjetili ih da ćemo akcije suspendirati samo do kraja pregovora.

Stigli smo na sastanak, no šefovi su kasnili 15 minuta. Sjeli su i pokušali biti prijateljski nastrojeni, tvrdeći da bismo trebali koristiti pravne kanale. Podsjetili smo ih da su oni ti koji ne igraju po pravilima i ostali pri svom stavu. Tada su ponudili 1500 funti u gotovini i to je bila njihova zadnja ponuda. Ponovo smo rekli da želimo puni iznos i usprotivili se njihovim tvrdnjama da nisu dužni napojnice i ostalim izlikama koje su pokušali pružiti, poput one da stari restoran nema nikakve veze s "novim" restoranom i da prethodna kompanija nema novca jer je u bankrotu. Ostali smo odlučni, no tada je jedan vlasnik zatražio od drugog da nadoknadi razliku, što je ovaj odbacio.

Zatim su nas ostavili nasamo nekoliko minuta te smo za to vrijeme raspravili moguće ishode, no u osnovi smo odlučili i dalje zahtijevati isplatu egzaktnog iznosa duga. Kada su se vratili, rekli su da imaju novu ponudu: 1500 u gotovini a ostatak u ratama tijekom vrhunca sezone kao osiguranje da nećemo uzeti novac i vratiti se tražeći još. Šokiralo nas je njihovo uvjerenje da želimo biti jednaki eksploatatori kao i oni. Mi smo zahtijevali ono što je s pravom pripadalo radniku. Na kraju smo prihvatili ponudu jer se radilo o punom iznosu, no uz uvjet da se razlika mora platiti direktnim prijenosom na račun istog dana svaki tjedan, a ako budu kasnili odmah ćemo se vratiti piketima.

Napustili smo sastanak i priključili se skupini solfedovaca koja je bila spremna na piket u slučaju negativnog ishoda pregovora i pljeskom proslavili radnički uspjeh!

Zaključak

Kapitalisti se skrivaju iza pravnih procedura kako bi eksploatirali radnike i tobože dokazali svoju nevinost. Bez intenziviranja sukoba bilo bi nas jednostavno gurnuti u stranu korištenjem pravnog žargona. Vlastitom edukacijom i međusobnom potporom, možemo iznijeti jasne argumente i izvršiti pritisak .

Direktna akcija donosi rezultate jer kapitaliste pogađa istog trena, stvaranjem javnog i ekonomskog pritiska. Jednom kad to shvate, pokušat će se izvući iz toga na bilo koji mogući način. U ovom slučaju pokušali su zaslijepiti radnika svotama gotovine. Važno je ostati čvrst i znati što želite postići.

Kolektivnom edukacijom, akcijom i podrškom možemo se suprotstaviti onima koji nas eksploatiraju.