Zaposlena sam kao njegovateljica u privatnoj kompaniji iz Sheffielda koja pruža usluge njege za ljude s poteškoćama u učenju i različitim mentalnim problemima. Tvrtka za koju radim djeluje po cijelom Sheffieldu. Prema vladinim dužnosnicima, rezovi u javnom sektoru neće naškoditi tvrtkama koje pružaju najneophodnije usluge, njihovim radnicima i korisnicima. Realna situacija je da se radni uvjeti konstantno pogoršavaju, tvrtke koje pružaju različite dnevne usluge se zatvaraju, a oni koji plaćaju za njegu bivaju isključeni iz bilo kakvog procesa donošenja odluka koje se odnose na njegu na koju oni navodno utječu i usmjeravaju.

Sheffieldov gradski budžet srezan je za 8.35% za sljedeću godinu, što je dovelo do ogromnih rezova u sektoru neophodne njege. Na samom licu mjesta to je rezultiralo znatnim smanjenjem broja zaposlenih, gurajući lokalni postotak nezaposlenosti na još više razine. Oni koji su uspjeli zadržati posao suočeni su sa nezavidnim zadatkom popunjavanja nastalih praznina, što znači prekomjeran rad i povećana količina stresa. Mnogi njegovatelji, neki s više od 20 godina radnog iskustva, nalaze da im je novonastala situacija jednostavno postala prestresna da bi nastavili, te napuštaju posao, što znači da jedan dio najkvalificiranijeg osoblja u tvrtci odlazi, dok novi zaposlenici, kojima često nije pružena dovoljno kvalitetna razina ( a zakonski obvezujuća) obuke prije nego što započnu svoj rad s klijentima. To predstavlja opasnost ne samo za klijente, koji imaju ozbiljnih zdravstvenih problema, nego i za radnike, kojima se ne pruža trening za sigurno obavljanje posla (neki klijenti imaju povijest nasilnog ponašanja i slično).

Mnogi ljudi s kojima radim gurnuti su u stanje intenzivne panike, bojeći se da će im njihove invalidske povlastice biti ukinute te da će biti prisiljeni financijski sudjelovati u različitim rastućim troškovima. To je dovelo do povećanih teškoća na poslu, što opet utječe na dobrobit samih klijenata kao i osoblja. Što se tiče radnika, plaće su nam zamrznute na neodređeno vrijeme ( plaće su ionako bile niske dok su cijene hrane, režija i najamnine oštro porasle u zadnjih nekoliko mjeseci), te je nestala mogućnost promaknuća i napredovanja unutar tvrtke. Taktika uprave u posljednjih nekoliko tjedana bazira se na pokušaju da se sva odgovornost premjesti prema dolje. To u biti znači neplaćeno promaknuće– povećani broj radnih sati i odgovornosti – bez povećanja plaće. Ljudi su zabrinuti, a ovi konstanti pomaci tvrtkine politike ostavljaju radnike i klijente zbunjenima. Mnogim ljudima u kompaniji duboko je stalno do ljudi koje njeguju i činjenica da napuštaju posao uzrokuje na svim stranama veliku razinu emotivnog stresa.

Tvrtka za koju radim tvrdi da je neprofitna organizacija, što ostavlja dojam na ljude da kompanija posluje s nekom vrstom etičke politike. Realnost je da umjesto da se novac uloži u očajno potrebnu novu opremu za osoblje ( poput računala koja su stara više od jednog desetljeća), on se troši na redizajn ureda izvršnih menadžera i na uređenje predvorja unutar zgrade ( da bi se dobio „profesionalniji“ izgled – očito je privid dobre njege lakše postići nego praksu dobre njege.

Tvrtka je također odlučila poslužiti taktikom zapošljavanja novih radnika preko agencija kao kratkotrajnog rješenja za krpanje rupa nastalih otkazima koje je uprava sama dodijelila. To znači da za svakog novog radnika koji kompanija plaća agenciji ona zapravo plaća za dva (agencije naplaćuju „uslugu“ koja ugrubo iznosi isto koliko i zaposlenikova plaća). To u biti znači da kompanija otpušta iskusne i posvećene radnike da bi zaposlila neobučene i „kratkotrajne“ radnike putem agencije, istovremeno plaćajući duplu cijenu za tu privilegiju. Razlog koji se krije iza ovog postupka postaje prilično očit. Radnici iz agencije su u izrazito nesigurnom položaju, te ako se požale da su natjerani da rade prekovremeno ili su potplaćeni, mogu biti dobiti otkaz bez ikakvog objašnjenja ili zakonske sankcije, što nije slučaj s regularnim zaposlenicima. Promjene koje uprava želi uvesti u sljedećih nekoliko mjeseci zahtijevaju radnu snagu koja se ne osjeća sigurnom i koja neće biti u mogućnosti oduprijeti se eksploataciju koja se događa.

(Intervju rađen za The Fargate Speaker, a prenosimo ga sa libcom.org)