Svijet moramo promijeniti sami svojom, direktnom akcijom. Anarhisti su uz organizaciju vlastitih grupa (afiniteta ili šireg kapaciteta) uvijek zagovarali učestvovanje u radničkim organizacijama koje vode direktnu borbu Rada protiv Kapitala i njegovog zaštitnika Države. To je jedan od važnijih načina anarhističkog organiziranja, no svakako nije jedini.
Poseban naglasak treba staviti na razvoj anarhističkog insurekcionizma, koji uz djelovanje kroz manje grupe afiniteta povezane sa zajednicom u kojoj djeluju, poziva na otvoreno suprotstavljanje društvu kakvo je sad, isključivo direktnim akcijama. On u sebi okuplja i socijalne i individualne anarhiste i kao pokret s jasno izraženim stavovima, ali mrežastom i teško uhvatljivom strukturom, predstavlja možda i najveću «opasnost» sustavu kojemu oponira.
Anarhističke organizacije prošle su dugi put organiziranja i u skladu s promjenama kako na aktivističkom planu, ali tako i teorijskom razmišljanju modificirale su donekle svoj način djelovanja i organiziranja.
Bez obzira na to, sindikalizam je jedna od važnijih formi socijalnog anarhizma. Anarhosindikalisti, kao i ostali sindikalisti, žele stvoriti sindikalan pokret baziran na anarhističkim idejama. Zato zagovaraju decentralizirane, federativne sindikate koji koriste direktnu akciju da bi izborili reforme u kapitalizmu dok ne ojačaju dovoljno da ga zbace. Anarhosindikalizam je novi vid kolektivističkog anarhizma koji smatra da se stvaranjem anarhosindikata stvaraju prethodnice budućeg slobodnog društva.
Anarhosindikalisti pokušavaju u okviru kapitalizma stvoriti «Slobodne asocijacije slobodnih proizvođača».
Te će se asocijacije koristiti «kao praktične škole anarhizma», jer kao što to Bakunjin kaže radničke organizacije moraju stvoriti «ne samo ideje već i činjenice budućnosti» u predrevolucionarnom periodu.
Anarhosindikalisti, kao i ostali socijalni anarhisti;
«su uvjereni da se socijalistički ekonomski poredak ne može stvoriti dekretima, statutima vlada već jedino solidarnom suradnjom radnika u svakoj grani proizvodnje tj. preuzimanjem uprave svih tvornica od strane proizvođača i to na način da svaka zasebna grupa, tvornica i grana industrije postanu nezavisni članovi općeg ekonomskog organizma i sistematski nastavi proizvodnju i distribuciju proizvoda u interesu zajednice i na temelju slobodnih uzajamnih dogovora.»
Radnički je pokret važan da bi osigurao razvoj i organizaciju društvene (i posljedično, antipolitičke) snage radničke mase, no ne mislimo da se kao društvene snaga trebamo tu zaustaviti.
Izvor: Riječka Anarhistička Inicijativa
(broj 6; http://www.rai.anarhija.org)
