Obavještavamo vas da preko MASA-e možete nabaviti izdanja Anarho-sindikalističke inicijative (Srbija) i Centra za liberterske studije (Beograd). Naručivanje se vrši na e-mail adresu distribucija@masa-hr.org, a plaćanje sadržaja i poštarine se vrši po primanju (pouzećem).
Zamislite da ste na Strazburškom sveučilištu, na svečanom otvaranju akademske godine, u jesen 1966, u auditoriju sačinjenom od studenata, profesora i uvaženih gostiju koji su se okupili da čuju pozdravno pismo predsjednika de Gaullea. Primjećujete da se na svakom sjedištu nalazi jedan mali pamflet. Program? Ne, već nešto s naslovom »Bijeda studentskog života«. Otvarate knjižicu i počinjete da čitate: »Opće je poznato da je student, uz popa i pandura, najprezrenije stvorenje u zemlji Francuskoj…« Osvrćete se oko sebe i vidite da i svi ostali čitaju; reakcije se kreću od čuđenja i smijeha, do šoka i napada bijesa. Tko stoji iz toga? Na naslovnoj strani piše da je izdavač Strazburški studentski savez, ali tu su i stalne reference na »Situacionističku internacionalu«, što god to značilo...
(1 kom - 15 kn)
* * *
Zbirka socijalno angažiranih radova, u koju su ušli najbolji radovi prispjeli na konkurs, objavljena je krajem 2008. Obuhvaća pjesme, priče, grafike, stripove, slike preko dvadeset stvaralaca.
(1 kom - 20 kn)
* * *
Spontana težnja radnika da organiziraju tvorničke komitete i da interveniraju u procesu upravljanja tvornicama neizbježno je ohrabrena revolucijom zbog koje su radnici vjerovali da sredstva za proizvodnju u čitavoj zemlji sada pripadaju njima i da njima mogu upravljati po svom nahođenju i u vlastitom interesu. Ono što je započelo prije Oktobarske revolucije sada se odigravalo češće i otvorenije; i, za trenutak, ništa nije moglo zadržati val pobune.
(1 kom - 15 kn)
* * *
Vrijedilo to ili ne, iznijeo bih svoje opaske o životu pariškog perača suđa – plonžera. Kad se razmisli o tome, čudno je da tisuće ljudi u suvremenom velegradu provodi sve svoje budno vrijeme ribajući posude u vrelim podzemnim jazbinama. Pitanje koje postavljam je zašto se takav život nastavlja, čemu uopće služi, tko želi da i dalje traje i zašto.
Čini mi se da je plonžer jedan od robova današnjeg svijeta. ... Posao mu je ropski i bez ikakve vještine; plaćaju ga tek toliko da preživi; jedini praznik mu je krevet. ... U ovom trenutku ljudi sa završenim fakultetima ribaju u Parizu sudove deset i petnaest sati dnevno. Ne može se reći da je to stvar njihove lijenosti, jer lijen čovek ne može biti plonžer; jednostavno su upali u klopku rutine koja čini svako razmišljanje nemogućim. Da plonžeri ikad misle, odavno bi osnovali sindikat i štrajkali za bolje uslove rada. Ali oni ne misle, jer nemaju slobodnog vremena za to; njihov život pretvorio ih je u roblje.
Da zaključimo. Plonžer je rob, i to suvišni rob koji radi glup i uglavnom nepotreban posao. U krajnjoj liniji, na poslu ga drže iz neodređenog osjećaja da bi mogao postati opasan ako bi imao slobodnog vremena. ... Govorim o plonžeru, jer sam njegov slučaj upoznao; sve se to može primijeniti na bezbroj drugih radnika.
(1 kom - 20 kn)
* * *
Istinita priča o Olgi Ljubatovič, čuvenoj ruskoj nihilistkinji.
(1 kom - 15 kn)
* * *
U formi stripa, a sadržajno anarhistička kritika opresije vlasti, strip What is government? prvi put je objavljen 1981. godine u trećem broju časopisa 'Anarchy Comix'. Odgovor na pitanje Šta je vlast? pokušali su dati Clifford Harper i Pierre Joseph Proudhon (1809-1865).
(1 kom - 5 kn)
* * *
Knjiga koja govori da 68' u Francuskoj i organizirani pokreti studenata i studentica nisu stvar prošlosti. Studenti beogradskih sveučilišta su, u jesen 2006. godine, napravili prvi odlučan korak u organiziranju protiv neoliberalnih reformi visokog školstva. Time su se pridružili borbi koju su nešto ranije te godine započele njihove kolege iz Francuske, Grčke, Slovenije i drugih zemalja. Glavna tema protesta je suprostavljanje trendu da se znanje i školovanje tretiraju kao roba na tržištu, a knjiga predstavlja zbirku dokumenata i svjedočanstava o Studentskom protestu 2006. – ili generaciji koja je spremna uhvatiti se u koštac sa problemima svog društva.
(1 kom - 30 kn)
* * *
Arthur J. Miller je anarhist od kasnih 60-ih godina 20. stoljeća. Više od 26 godina je urednik anarho-sindikalističkog lista „Bayou La Rose“, a više od 25 godina je aktivan u kampanjama za solidarnost sa zatvorenicima. Član je revolucionarnog sindikata „Industrijski radnici i radnice svijeta“ iz SAD-a od 1970. godine. Brošura „Kako omogućiti anarhističku revoluciju“ sažima teorijske i praktične postavke anarhizma te značaj klasne borbe u revoluciji uopće. Autor također kritizira često nametnuti utopistički karakter anarho-sindikalističke revolucije – i u tom smislu kaže:
“ Izražavanjem našeg iskustva objašnjavamo naše potrebe i zašto želimo da izgradimo bolji svijet; kroz to izražavanje stvaramo ideje (teorije) o tome kako se dalje boriti protiv represije i stvoriti novi svijet. Provođenjem tih ideja (teorija) u praksu mi zadobivamo novo iskustvo (što funkcionira, što ne, i kako to možemo poboljšati) i mijenjamo svoje ideje (teorije), što postaje naš revolucionarni proces. Zbog toga se i vrši represija nad našim iskustvom, i zbog toga je toliko važno naše iskustvo u organiziranju protiv represije i usklađivanje tog iskustva i naših ideja (teorije). Proces i upada u slijepu ulicu ako se zatvorimo u teoriju, ili ako slijepo, bez ideja (teorije) reagiramo na osobno iskustvo represije. Samo nas balans ovih krajnosti vodi putem oslobođenja.“
(1 kom - 5 kn)
* * *
Kaos, nered, nesigurnost, bezumlje - vjerojatno bi mogli nabrajati još predrasuda koje se vežu uz pojam anarhizma. Pregled početaka anarhističkih ideja pokazuje povijesno značenje pojma anarhizam. Utemeljitelji anarhističkog učenja i pokreta su P. J. Proudhon, Max Stirner, Mihail Bakunjin i Petar Kropotkin. U ovoj brošuri nalaze se Kropotkinovi članci „Anarhija“ i „Sindikalizam i anarhija“ iz 1912. godine. Kropotkin (1842-1921) je kritičar despotskog režima Rusije vremena u kom živi. Propagirao je ideju oslobođenja zbog čega je bio u zatvoru. Nakon bijega iz zatvora nastavlja zagovarati anarhističku i klasnu borbu u Europi kritikom boljševičke vlasti i njihovim pokušajem stvaranja „komunističkog“ društva.
Anarhizam je radikalna kritika države kao čimbenika dominacije, sistema društvenih nejednakosti, svih formi manipulacije ljudima, kritika patrijarhalne i kapitalističke eksploatacije, nacionalizma, militarizma… Anarhizam kritizira autoritet nametnut odozgo i vlast koja negira svaku osobnu i kolektivnu slobodu. Anarhizam je borba za ukidanje, a ne preuzimanje vlasti – možda je ovo ključno kad se o anarhizmu govori, onako sa strane, kao 'novoj ideji vladavine'. Anarhizam negira vlast i odnose moći koji negiraju emancipaciju, osobnu i kolektivnu. Time negira - ono što se obično pretpostavlja da je značenje anarhizma – kaotično stanje društva.
(1 kom - 10 kn)
* * *
Najamni rad i kapital te Prilog kritici političke ekonomije manji su dio cjelokupnog opusa Karla Marxa (1818-1883). Ova publikacija sadrži Predgovor Prilogu kritici političke ekonomije, a sadrži jednu od revolucionarnijih (i citiranijih) Marxovih misli: „Ne određuje svijest ljudi njihovo biće, već obrnuto, njihovo društveno biće određuje njihovu svijest.“
Najamni rad i kapital su predavanja koja je Marx održao gotovo deset godina prije izdavanja navedenog Priloga (koji dobrim dijelom nadopunjuje, iako mu vremenski prethodi), a objavljeno je gotovo deset godina nakon njegove smrti. Zajednička namjera oba rada sadržana je u drugoj (ili prvoj) najcitiranijoj Marxovoj rečenici: „Filozofi su samo različito tumačili svijet, a stvar je u tom da se on izmijeni.“ Namjera reizdanja Marxova djela je pokazati aktualnost Marxova rada u sadašnjem povijesnom trenutku, a time i nužnost revolucionarnog djelovanja.
(1 kom - 10 kn)
* * *
Pouget je rođen 1860. godine u južnoj Francuskoj, 1883. g. tijekom marša nezaposlenih i gladnih je uhićen i osuđen na osam godina zatvora. Nakon tri odležane godine izlazi iz zatvora te postaje inicijator udruženja tisuće radnika i radnica u sindikate. Do kraja života, 1920. godine, aktivan je revolucionarni sindikalist.
U tekstu Osnove sindikalizma Pouget iznosi vlastito shvaćanje revolucionarnog sindikalizma kao organizacije borbenog i svjesnog radništva, usmjerenog na direktan sukob sa kapitalom. Sindikat je u tom smislu oruđe svakodnevne borbe za poboljšanje uvjeta rada, ali i model organiziranja budućeg društva. Sindikati su u praksi organizirani na način uzajamne suradnje i pomoći radi postizanja zajedničkih ciljeva, a rezultat suradnje je individualna i kolektivna sloboda.
Tekst Sabotaža objavljen je 1913. godine, a značenje riječi sabotaža kao oružje klasnog sukoba postaje dio sindikalnog arsenala.
„Radnička sabotaža je vrenje boljeg života (…), a kapitalistička sabotaža predstavlja samo način da se poveća eksploatacija i profit."
(1 kom - 10 kn)
* * *
Buržoazija ne može postojati, a da neprekidno ne reproducira sredstva za proizvodnju, dakle i odnose proizvodnje, pa time i cjelokupne društvene odnose. Politička vlast (država) u ovom kontekstu je organizirana klasa koja ugnjetava drugu klasu. Kad se proletarijat u borbi protiv buržoazije nužno bude ujedinio u klasu, kad bude revolucijom postao vladajuća klasa i kad kao vladajuća klasa nasilno ukine stare odnose proizvodnje, on će s tim odnosima proizvodnje ukinuti i uvjete opstanka klasne suprotnosti, klase uopće, a s time i svoju vlastitu klasnu vladavinu. Na mjesto buržoaskog društva stupa udruživanje u kom je slobodni razvitak svakog pojedinca uvjet slobodnog razvitka za sve.
Ovo reizdanje Manifesta kritika je zasićenosti marksizma svim tzv. marksističkim sljedbenicima, a podsjeća na povijesni (i današnji) simbolični i praktični smisao pokreta radničke klase i promjene klasne svijesti – tj. revolucionarnu akciju protiv eksploatatorskog sistema. Marx (1818-1883) i Engels (1820-1895) daju teorijski smisao pokreta kroz analizu programskih i organizacijskih pitanja.
Suvremeni „marksizam“ razdvojio je bitan aspekt marksističke misli – onaj praktični dio – a time je doveo do slabljenja same teorije. Materijalni faktori uvijek rukovode našim ponašanjem, a Manifest daje povijesni pregled (dosadašnjeg) društva – tj. povijest klasnih borbi. Stoga je namjera manifesta stvaranje „revolucionarnog pokreta protiv postojećeg društva i političkog stanja“ – što znači ukidanje privatnog vlasništva.
Pitanja koja se implicitno ili eksplicitno postavljaju su: što znači da proleterska „država“ mijenja buržoasku „političku vlast“ - pitanje političke institucije za vladavinu proletarijata, time i pitanje centralizacije i autoriteta – ukratko – značaj marksističke revolucinarne ideje unutar anarhizma.
(1 kom - 15 kn)
* * *
Pojam piratske utopije skovao je Hakim Bey (ili Peter Lamborn Wilson) da bi označio skriveni otok na kojima pirati obrazuju minijaturne autonomne zajednice van dosega vlasti. Riječ pirat i privatir ukazuju na „legalnost“, tj „nelegalnost“ razbojničkog zanimanja, a riječi „gusar“ i „bukanir“ određuju geografsko područje djelovanja. „U poštenoj službi život je mršav, nadnice su niske i mnogo se dirinči; u ovoj - bogatstvo i obilje, zadovoljstvo i dokolica, sloboda i moć; pa ko se onda ne bi opredijelio za našu stranu, kada je sav rizik, u najgorem slučaju, pogled ili dva sa vješala. Ne, „veseo i kratak život“ bit će moj moto.“
Simbolika i značaj piratske prakse predstavlja rani oblik klasne borbe. Značajna odlika piratskih posada je oslobođenje od tiranije i discipline na trgovačkim lađama i anti-autoritarna priroda njihove organizacije. Iako ne nužno ovakva, poruka/principi navedene piratske prakse impliciraju praksu u anarho-sindikalističkim udruženjima.
(1 kom - 15 kn)
* * *
Rudolf Rocker (1873-1958) (bio) je akter anarho-sindikalističkog pokreta. Na njegovu inicijativu je 1922. godine u Berlinu osnovano Međunarodno udruženje radnika i radnica (IWA-AIT) anarho-sindikalistička internacionala, koja djeluje i danas.
Metode anarho-sindikalizma poglavlje je njegove knjige Anarho-sindikalizam. Ovo pitanje jedno je od glavnih pitanja i temelj organizacije revolucionarnog pokreta. Osnovni cilj anarho-sindikalizma je revolucionarna transformacija društva – ukidanje privatnog vlasništva i države kao glavnih oblika dominacije u društvu. Stoga naglašava važnost i najmanjeg pokreta radništva kao put prema ostvarenju revolucionarne promjene. Rocker u tekstu ukazuje na razlike u metodi socijalističkih i anarho-sindikalističkih revolucionarnih pravaca. U tom kontekstu daje primjer sindikalnih akcija u španjolskim brodogradilištima kao suvremenom svjedočanstvu o djelovanju unutar anarho-sindikalističkog pokreta.
„Pravi kulturni razvoj i potreba za različitim interesima u životu, nisu mogući dok čovjek ne dostigne izvjesne materijalne uvjete života koji ga čine sposobnim za to. Bez te osnove bilo koja ozbiljnija intelektualna stremljenja ne dolaze u obzir. Čovjek kome konstantno prijeti najdublja bijeda teško može razumjeti civilizacijske i kulturološke vrijednosti. Tek nakon što radnici za sebe osvoje bolje životne uvjete može biti govora o njihovom ozbiljnom intelektualnom i kulturnom razvoju. Ali, baš te radničke težnje poslodavci gledaju sa najdubljim nepovjerenjem. Za kapitaliste kao klasu, izreka španjolskog premijera Huana Bravo Murilja još stoji: „Nisu nam potrebni radnici – mislioci. Ono što nam treba su bezumni robovi.“
(1 kom - 10 kn)
* * *
Ovim tekstom američka anarhistica Emma Goldman (1869 - 1940) htjela je upoznati javnost sa idejama i djelovanjem jednog od značajnijih predstavnika tzv. slobodarske pedagogije – Franciscom Ferrerom. Slobodarska (anarhistička) pedagogija suprostavlja se konvencionalnom shvaćanju odgoja i obrazovanja koje ovo koristi kao instrument manipulacije i dominacije u rukama vladajućih. Stoga je obrazovnom procesu potrebna radikalna izmjena, a to je moguće ostvarenjem novog, slobodnog i pravednog društva. Kapitalizam nameće mnoge prakse kao nužne, a cilj slobodarsko-komunističke pedagogije je učenje ljudi ne šta da misle već kako da misle – ovo je odlika slobodne osobe. Slobodarska pedagogija svoje začetke ima u 19. stoljeću.
Prvi pokušaj osnivanja slobodarske škole veže se za francuskog pedagoga Pola Robena. Njegovo djelo nastavlja Sebastian For sa svojom školom Košnica. U to vrijeme u Francuskoj se nalazio Francisco Ferrer koji pokreće sličan projekt u Barceloni – 1901. godine otvara Modernu školu čiji je glavni fokus na praktičnom znanju i kritičkom mišljenju te socijalizaciji učenika (i roditelja). Škola je napadana od strane crkve. 1909. godine Ferrer je uhićen i ubijen, što nije prekinulo praksu slobodarske pedagogije.
„Obrazovanje je uvijek nametanje, povređivanje, prisiljavanje; pravi pedagog je onaj tko najbolje štiti dijete od svojih vlastitih ideja (…); onaj tko može najviše pobuditi vlastite snage djeteta.“
(1 kom - 5 kn)
* * *
Pamflet je objavljen 1920. godine, tri godine nakon oktobarske revolucije. Kropotkin daje komunističku kritiku raznih socijalističkih, mutualističkih i „kolektivističkih“ koncepcija o ekonomskom sistemu koji se treba ostvariti s revolucijom. Naglasak teksta je na tome da su komunizam i država, komunizam i nadnice – komunizam i robno-novčana razmjena nespojivi. Odbacuje se svaka liberalistička ideja o mogućnosti slobode unutar državno organizirane vlasti i društvenih odnosa privatnog vlasništva:
(…) „I tako on svakog dana osam ili deset sati drži svoju pažnju usmjerenu. Ako mu se mozak opusti makar na trenutak, kavez će proletjeti gore i razbiti koture, pokidati konopac, zdrobiti ljude, potpuno zaustaviti sav posao u rudniku. Ako zakasni samo tri sekunde pri svakom obrtanju poluge, u rudniku sa svim modernim poboljšanjima, proizvodnja će biti smanjena za dvadeset do pedeset tona dnevno.“
„Siromaštvo, postojanje siromašnih, je prvi uvjet postojanja bogatih. To je ono što je stvorilo prvog kapitalista. Jer, prije nego što je višak vrijednosti, o kome ljudi tako rado pričaju, mogao početi da se akumulira, morali su postojati siroti nesretnici koji bi pristali da prodaju svoju radnu snagu kako ne bi umrli od gladi. Siromaštvo je stvorilo bogate.“
(1 kom - 5 kn)
* * *
Mi smo neizbježni. Mi smo vrhunac industrijske i socijalne nepravde. Okrećemo se protiv društva koje nas je stvorilo. Mi smo uspješni pad ove ere, bič degradirane civilizacije. (…I Mi vjerujemo da smo mi najspremniji, vi vjerujete da ste vi najspremniji. Prepuštamo ishod vremenu i zakonu.
Srdačno Vaši,
MILJENICI KRALJA MIDE
Bilo je to u augustu 1899., upravo po mom povratku sa ljetnog odmora, kada je naišao prvi udar. (…) Mi smo članovi onog intelektualnog proletarijata čiji sve veći broj crvenim slovima označava posljednje dane devetnaestog stoljeća. Mi smo, zahvaljujući temeljnom proučavanju ekonomije, odlučili da uđemo u ovaj posao. (…) U osnovi sadašnjeg sistema društva nalazi se vlasničko pravo. A pravo pojedinca da ima vlasništvo, pokazano je u konačnoj analizi, počiva isključivo i potpuno na MOĆI. (…) Ovo je, uvjereni smo da ćete prihvatiti, istina za sve feudalne posjede. Pronalaskom pare i industrijskom revolucijom stvorila se klasa kapitalista, u suvremenom smislu riječi. Ti kapitalisti su se brzo izdigli iznad starog plemstva… Um, a ne snaga, pobjeđuje u današnjoj borbi za opstanak. Ali stanje stvari je ipak zasnovano na sili. Promjena je bila kvalitativna. (…) Mi, M.K.M., ne želimo postati robovi nadnica. Veliki trustovi i poslovna udruženja (zahvaljujući kojima imate svoj status) sprječavaju nas da se uzdignemo do mjesta među Vama, za koja nas intelekt kvalificira. Zašto? Jer smo mi bez kapitala. (…) Bez obzira na to, ušli smo u arenu. Mi sada bacamo izazov svjetskom kapitalu. Htio ili ne, morat će se boriti.
Nekada davno živio je kralj proklet zlatnim dodirom. Njegovo ime uzeli smo da nam posluži kao službeni pečat. Jednog dana, da bi se obranili od takmaca, uzet ćemo autorka prava na njega.
U nadi da ćemo ostati,
MILJENICI KRALJA MIDE
(1 kom - 15 kn)
* * *
Nadovezujući se na tekstove Osnove sindikalizma i Sabotaža u kojima zagovara sukob radništva s kapitalom kroz organizirane sindikate i radničku sabotažu kao vrenje boljeg života, u tekstu Direktna akcija Pouget kaže:
„ Direktna akcija je simbol revolucionarnog sindikalizma u akciji. Ova formula predstavlja dvostruku borbu – protiv eksploatacije i ugnjetavanja. Ona predstavlja, svojom unutrašnjom jasnoćom, pravac i smjer težnji radničke klase u nemilosrdnom napadu na kapitalizam.“
Direktna akcija znači uviđanje od strane radnika i radnica da se svaka društvena grupa zasniva na sistemu proizvodnje. Napad na kapitalistički način proizvodnje za cilj ima transformaciju proizvodnje kroz eliminaciju poslodavaca čime se postiže suverenitet na radnom mjestu – osnovni preduvjet za uživanje prave slobode.
(1 kom - 5 kn)
* * *
Direktna akcija je propagandni bilten Sindikalne konfederacije „Anarho-sindikalistička inicijativa“ (ASI). Časopis nastavlja tradiciju časopis „Hleb i sloboda“ čiji je prvi broj štampan u augustu 1905. godine u Beogradu. Uredništvo časopisa čine Tadej Kurepa, Slvija Džunja, Nikola Pavlović i Milan Stojanović. Sadržaj ovog broja je tekst o nastanku i razvoju Anarho-sindikaliatičke inicijative,plus tekstovi, intervjui, međunarodne aktualnosti itd.
(1 kom - 4 kn)
* * *
1. Muzika revolucije (1 CD - 15kn)
1. A las Baricadas
2. La internacional anarquista
3. A la huelga
4. Arroja la bomba
5. pout pouri
6. Viva la Anarquia
7. Viva la FAI
8. Luchar Obreros
9. Juventud
10. En la plaza de mi pueblo
11. Salud Proletarios
12. Ay Carmela
13. Le triomphe de l anarchie
14. Conto a Caserio
15. El tren blindado
16. A las mujeres
* * *
2. Partizanske (1 CD - 15kn)
1. Koračnica proletera (instrumental)
2. Budi se istok i zapad
3. Konjuh planinom
4. Da nam živi, živi rad
5. Padaj silo i nepravdo
6. Internacionala
7. Po šumama i gorama
8. Bilećanka
9. Petrova mi gora mati
10. Na kordunu grob do groba
11. Hej brigade
12. Šume, šume
13. Zabruje tako pjesme znane
14. Oj petrova goro najmilija
15. Hej, haj brigade
* * *
3. Stvari lagane (1 CD - 15kn)
1. Los Canallas – A las barricadas
2. Limelighters – Drill Ye Tarriers
3. Joan Manuel Serrat – No Pasaran
4. The Poozies – Cotton mill girls
5. Mama Ba Tekielski – Les anarchistes
6. Los Canallas – En el pozo maria luisa
7. Piero Gori – Inno dei lavoratori Siciliani
8. The Ex – El Tren Blindado
9. tradicional – Bella ciao
10. Piero Gori – A Sante Caserio
11. Joan Baez – The ballad of Sacco & Vanzetti
12. Serge Utge-royo – Canzone per Giuseppe Pinelli
13. La Paloma – Ateneo Libertario Ramón Acín
14. El paso del ebro – Motives
15. Pete Seeger – Winnsboro Cotton Mill Blues
* * *
4. Punk-Rock obrade (1 CD - 15kn)
1. Leningrad 44 – Warschawjanka
2. Bérurier Noir – Makhnovtchina
3. Flema – Hijos del pueblo
4. Ni por favor ni ostias – La Paloma
5. Puagh – La huelga
6. Los Canallas – Himno de Riego
7. Los Canallas – Bella Ciao
8. Los Canallas – Si me quieres escribir
9. Die Schnitter – Wir sind Des Geyers Schwarzer Haufen
10. O garbanzo negro – Arroja la bomba
11. Los Canallas – En la plaza de mi pueblo
12. The GC5 – There Is Power In A Union
13. Los Canallas – El Ejercito del Ebro
14. A.D.E.S. – A las barricadas
