DEKLARACIJA PRINCIPA I CILJEVA
MEĐUNARODNOG RADNIČKOG UDRUŽENJA

I. UVOD

Vjekovima stara bitka između eksploatatora i eksploatiranih je uzela zastrašujuće razmjere. Svemoćni Kapital ponovo podiže svoju monstrumsku glavu. Usprkos unutrašnjim borbama koje razdiru kozmopolitske menadžerske i buržoaske klase, ove snage su stvorile jake veze koje im omogućavaju da se s još više jedinstva i moći bace na proletarijat i da ga lancima prikuju za trijumfalne kočije Kapitala.

Kapitalizam se organizira i pomjera od defanzivne pozicije, u kojoj se nalazio, ka strategiji napada na radničku klasu na svim frontovima. Ova ofenziva ima duboke korijene u veoma specifičnim razlozima: u konfuziji ideja i principa u redovima radničkog pokreta, u nedostatku jasnih smjernica i dogovora o trenutnim i budućim ciljevima radničke klase i podijeli radničke klase na nebrojene frakcije; ukratko, u slabosti i neorganiziranosti radničkog pokreta.

Može postojati samo jedan odgovor na ovaj neumoljiv međunarodni napad svih vrsta eksploatatora: neposredno organiziranje proleterske armije u borbenu strukturu koja okuplja u svojim njedrima sve revolucionarne radnice i radnike svih zemalja; stvarajući s njima granitni blok o koji će se svaki kapitalistički manevar razbiti i koji će naposljetku, uslijed naše težine, biti smrvljen.

Ovaj pokret za emancipaciju ne može prihvatiti politiku onih tendencija u radničkom pokretu koje teže harmoniji između kapitala i rada; želeći međunarodni mir s kapitalizmom i inkorporaciju u buržoasku državu. Također, ovaj emancipatorski pokret, ne može prihvatiti one pravce koji propagiraju principe diktature proletarijata, budući da su oni u suprotnosti s ciljem stvaranja društva baziranog na najvećoj mogućoj slobodi i dobrobiti za sve, što je na kraju krajeva cilj svih svjesnih radnika i radnica.

Protiv ofenzive Kapitala i političara svih boja, svi revolucionarni radnici i radnice svijeta moraju stvoriti autentično Međunarodno radničko udruženje, čiji će svi članovi i članice znati da će emancipacija radničke klase biti moguća jedino onda kada radnice i radnici, kao proizvođačice i proizvođači, uspiju da se, u svojim ekonomskim organizacijama, pripreme za preuzimanje zemlje i tvornica i stvore uvjete da njima upravljaju zajedno, na način koji će omogućiti nastavak proizvodnje i društvenog života.

Uzimajući u obzir ovu perspektivu i ovaj cilj, dužnost je radnika i radnica da učestvuju u svim akcijama koje vode ka revolucionarnoj transformaciji društva, uvijek idući naprijed ka našem krajnjem cilju. Moramo raditi na tome da se naša snaga osjeti u ovom djelovanju, uvijek težeći ka tome da našem pokretu, kroz propagandu i organizaciju, pružimo neophodna sredstva za istiskivanje naših protivnika. Isto tako, kada god smo u prilici, moramo omogućiti spoznaju našeg društvenog sistema kroz modele i primjere, a naše organizacije moraju izvršiti, u granicama svojih mogućnosti, najveći mogući utjecaj na druge tendencije kako bi one bile integrirane u našu borbu, koja je zajednička borba protiv svih etatističkih i kapitalističkih neprijatelja, uvijek držeći u pameti vrijeme i mjesto, ali ostajući vjerni ciljevima pokreta za radničku emancipaciju.

II. PRINCIPI REVOLUCIONARNOG SINDIKALIZMA (MRU)

I. Bazirajući se na klasnoj borbi revolucionarni sindikalizam teži ujedinjenju svih radnika i radnica u borbene ekonomske organizacije, koje se bore za slobodu od dvostrukog jarma kapitala i države. Njegov cilj je reorganizacija društvenog života na bazi slobodarskog komunizma kroz revolucionarnu akciju radničke klase. Budući da su samo ekonomske organizacije proletarijata u stanju ostvariti ovaj cilj, revolucionarni sindikalizam se obraća radnicima i radnicama kao proizvođačima, stvaraocima društvenog bogatstva, želeći pustiti korijenje i želeći se razviti među njima, nasuprot modernim radničkim partijama, koje proglašava nesposobnim za ekonomsku reorganizaciju društva.

II. Revolucionarni sindikalizam je zakleti neprijatelj svih društvenih i ekonomskih monopola, i teži njihovom ukidanju stvaranjem ekonomskih zajednica i administrativnih organa, vođenih od strane radnica i radnika na poljima i u tvornicama, koje/i će stvoriti sistem slobodnih savjeta bez podčinjavanja bilo kom autoritetu ili političkoj partiji, bez izuzetka. Kao alternativu politici države i partija, revolucionarni sindikalizam predlaže ekonomsku reorganizaciju proizvodnje, zamjenjujući vladavinu čovjeka nad čovjekom administrativnim rukovođenjem poslovima. Prema tome, cilj revolucionarnog sindikalizma nije osvajanje političke moći, već ukidanje svih funkcija države u životu društva. Revolucionarni sindikalizam smatra da zajedno s nestajanjem monopola nad vlasništvom, mora nestati i monopol dominacije i da nijedan oblik države, pod bilo kojom maskom, ne može biti instrument ljudskog oslobađanja, već da će država, naprotiv, uvijek stvarati nove monopole i nove privilegije.

III. Revolucionarni sindikalizam ima dvojaku ulogu: voditi svakodnevnu revolucionarnu borbu za ekonomski, socijalni i intelektualni napredak radničke klase u okvirima današnjeg društva, i obrazovati mase tako da budu spremne nezavisno upravljati procesima proizvodnje i distribucije kada dođe vrijeme za preuzimanje svih elemenata društvenog života. Revolucionarni sindikalizam ne prihvaća ideju da se organizacija društvenog sistema, baziranog isključivo na klasi proizvođača, može provesti državnim dekretom i smatra da se do nje jedino može doći zajedničkom akcijom svih fizičkih i intelektualnih radnika i radnica, u svakoj grani industrije, radničkim samoupravljanjem, u kome je svaka grupa, tvornica ili grana industrije nezavisni član većeg ekonomskog organizma, i koje sistematski vodi proizvodnju i proces distribucije u skladu s interesima zajednice, prema dogovorenom planu i na bazi suglasnosti.

IV. Revolucionarni sindikalizam se protivi svim organizacijskim tendencijama inspiriranim centralizmom države i Crkve, budući da one mogu služiti jedino produžavanju života države i autoriteta, i sistematskom gušenju duha inicijative i nezavisnog mišljenja. Centralizam je vještački način organiziranja koji podčinjava takozvane niže klase onima koji tvrde da su superiorni, i tako u rukama nekolicine ostavlja poslove cijele zajednice – jedinka se pretvara u robota kontroliranih gesti i pokreta. U centraliziranoj organizaciji, dobro društva je podređeno interesima nekolicine, raznovrsnost je zamijenjena uniformnošću, a osobna odgovornost je zamijenjena oštrom disciplinom. Prema tome, revolucionarni sindikalizam zasniva svoju društvenu viziju na širokoj federalističkoj organizaciji, organiziranoj odozdo nagore, koja objedinjava sve snage u svrhu zaštite zajedničkih ideja i interesa.

V. Revolucionarni sindikalizam odbija sve parlamentarne aktivnosti i svaku kolaboraciju sa zakonodavnim tijelima, zato što zna da čak i najslobodniji glasački sistem ne može omogućiti nestajanje jasnih kontradiktornosti u samoj srži današnjeg društva i zato što parlamentarni sistem ima samo jedan cilj: vladavini društvene nepravde i laži dati privid legitimnosti.

VI. Revolucionarni sindikalizam odbija priznati sve političke i nacionalne granice, koje su stvorene proizvoljno, i proglašava takozvani nacionalizam samo religijom moderne države, iza koje su skriveni materijalni interesi imućnih klasa. Revolucionarni sindikalizam priznaje samo ekonomske razlike, bilo regionalne ili nacionalne, koje stvaraju hijerarhije, privilegije i sve vidove ugnjetavanja (zbog rase, spola ili bilo koje lažne ili stvarne razlike), i u duhu solidarnosti brani pravo svih ekonomskih grupa na samoopredjeljenje.

VII. Iz istog razloga, revolucionarni sindikalizam se bori protiv militarizma i rata. Revolucionarni sindikalizam zastupa anti-ratnu propagandu i zamjenu stajaćih vojski, koje su samo instrumenti kontra-revolucije u službi kapitalizma, radničkim milicijama, koje će, tokom revolucije, biti kontrolirane od strane radničkih sindikata; on također traži bojkot i embargo (zabranu) na sve sirovine i proizvode neophodne za vođenje rata, s izuzetkom zemalja u kojima su radnice i radnici u toku socijalne revolucije, u kom slučaju bi im trebali pomoći u obrani revolucije. Na kraju, revolucionarni sindikalizam predlaže preventivni i revolucionarni generalni štrajk kao način za suprotstavljanje ratu i militarizmu.

VIII. Revolucionarni sindikalizam razumije potrebu za proizvodnjom koja neće štetiti životnoj okolini. On pokušava smanjiti upotrebu neobnovljivih resursa i koristiti, kada god je to moguće, obnovljive alternative. On ne priznaje neznanje kao izvor današnje krize životne okoline, već žeđ za zaradom. Kapitalistička proizvodnja nije u stanju zaštititi okolinu i uvijek traži načine kako bi umanjila troškove te došla do većih zarada koje joj omogućavaju preživljavanje. Jednom riječi, svjetska kriza prouzrokovana dugovanjima je toliko ubrzala usmjeravanje na komercijalnu poljoprivredu, da je to ugrozilo zemljoradnju koja za cilj ima dobivanje nasušnih namirnica. To je uvjetovalo uništenje tropskih šuma, glad i bolesti. Borba za spašavanje naše planete i borba za uništenje kapitalizma moraju biti ujedinjene, ili će obje propasti.

IX. Revolucionarni sindikalizam podržava metode direktne akcije i pomaže i ohrabruje sve borbe koje nisu u suprotnosti s njegovim ciljevima. Njegove metode borbe su: štrajkovi, bojkoti, sabotaže itd. Najdublji izraz direktne akcije je generalni štrajk, koji bi, s pozicija revolucionarnog sindikalizma, također trebao biti uvod u socijalnu revoluciju.

X. Iako se revolucionarni sindikalizam protivi svakom organiziranom nasilju, bez obzira na oblik državnog uređenja, on shvaća da će tokom odlučujućih borbi između kapitalizma današnjice i slobodnog komunizma sutrašnjice izbijati izuzetno žestoki i nasilni sukobi. Prema tome, on prihvaća da nasilje može biti upotrijebljeno kao sredstvo u obrani od nasilnih metoda vladajuće klase tokom borbi koje vode eksproprijaciji zemlje i sredstava za proizvodnju od strane revolucionarne populacije. Kako ova eksproprijacija može biti uspješno započeta i izvedena samo uz direktno učešće radničkih revolucionarno-ekonomskih organizacija, i obrana revolucije također mora biti zadatak ovih ekonomskih organizacija, a ne vojnih ili para-vojnih tijela koja bi se razvijala nezavisno od njih.

XI. Snage koje su sposobne osloboditi radničku klasu, i koje imaju stvaralačku energiju neophodnu za reorganizaciju društva na osnovama slobodarskog komunizma, nalaze se samo i isključivo u ekonomskim i revolucionarnim organizacijama radničke klase.

III. IME INTERNACIONALNE ORGANIZACIJE

Spona internacionalne borbe i solidarnosti koja ujedinjuje revolucionarno sindikalističke organizacije svijeta se zove Međunarodno radničko udruženje (MRU).

IV. CILJEVI I SVRHA MRU-a

MRU ima slijedeću svrhu:

a) Organizirati i agitirati za revolucionarnu borbu u svim državama s ciljem da, jednom za svagda, uništi sve trenutne političke i ekonomske režime i da uspostavi slobodarski komunizam.

b) Pružiti ekonomskim sindikalističkim organizacijama opću i industrijsku bazu i da, tamo gdje one već postoje, ojača one organizacije koje su se spremne boriti za uništenje kapitalizma i države.

c) Spriječiti infiltraciju bilo kojih političkih partija u ekonomske sindikalističke organizacije i odlučno se boriti protiv svakog pokušaja političkih partija da kontroliraju sindikate.

d) Tamo gdje okolnosti to zahtijevaju, da začne, kroz akciju koja nije u suprotnosti s a), b) i c), privremeni savez s drugim proleterskim, sindikalnim i revolucionarnim organizacijama, čija će svrha biti planiranje i izvođenje zajedničkih internacionalnih akcija u interesu radničke klase. Takvi savezi nikada ne smiju biti stvarani s političkim partijama tj. s organizacijama koje prihvaćaju državu kao sistem društvene organizacije. Revolucionarni sindikalizam odbija klasnu kolaboraciju koja se ogleda u učestvovanju u komitetima organiziranim od strane državno-korporativnih saveza (na primjer, na sindikalnim izborima za komitete poduzeća), prihvaćanju subvencija, plaćenim sindikalnim profesionalcima i drugim djelatnostima koje mogu izopačiti anarhosindikalizam.

e) Razotkriti i boriti se protiv proizvoljnog nasilja svih vlada protiv revolucionara i revolucionarki posvećenih društvenoj revoluciji.

f) Izučiti sve probleme koji se tiču svjetskog proletarijata s ciljem ojačavanja i razvoja pokreta, u jednoj ili više zemalja, koji pomažu obranu prava i zadobivanje novih pobjeda radničke klase ili koji sami organiziraju emancipatorsku revoluciju.

g) Poduzeti akcije međusobne pomoći u slučaju bitnih ekonomskih borbi ili kritičkih borbi protiv otvorenog ili prikrivenog neprijatelja radničke klase.

h) Pružiti moralnu i materijalnu pomoć pokretima radničke klase u svakoj zemlji u kojoj je rukovodstvo borbe u rukama tamošnjih ekonomskih organizacija proletarijata.

Internacionala se upliće u stvari sindikata u određenoj zemlji samo na zahtjev organizacije članice u toj zemlji ili kada članica narušava bazične principe Internacionale.

V. UVJETI ZA PRIDRUŽIVANJE

Sljedeće organizacije se mogu pridružiti MRU-u:

a) Revolucionarne sindikalističke organizacije, organizirane na nacionalnom nivou, koje ne pripadaju niti jednoj drugoj Internacionali. Pridružena organizacija treba ratificirati/prihvatiti Principe, Taktiku i Ciljeve MUR-a, i poslati kopiju svog Statuta i Programa Tajništvu MRU-a. Tajništvo MRU-a će obavijestiti Sekcije o porijeklu kontakta ili kontakata koji su zahtijevali pridruživanje.

b) Grupe revolucionarnih sindikalista organizirani unutar drugih organizacija priključenih različitim sindikalnim Internacionalama.

c) Sindikalne, strukovne, industrijske ili opće organizacije koje su nezavisne ili priključene organizacijama koje ne pripadaju MRU-u, koje prihvaćaju dokument Deklaracija principa i ciljeva MRU-a, s prethodnim pristankom organizacije pridružene MRU-u u toj zemlji, ukoliko takva postoji.

Strukovnoj, industrijskoj ili općoj organizaciji koja je napustila ili koja je isključena iz organizacije pridružene MRU-u, može biti odobreno pridruživanje jedino nakon jednoglasne odluke Konferencije koja će se sastojati od po dva delegata svake priključene organizacije; tj. delegata isključene ili organizacije koja je napustila pridruženu organizaciju, delegata pridružene organizacije i Tajništva MRU-a.

d) Svaka revolucionarno sindikalistička propagandna organizacija, koja prihvaća dokument Deklaracija principa i ciljeva MRU-a, i koja djeluje u zemlji u kojoj ne postoji organizacija pridružena MRU-u.

e) Budući da se MRU sastoji samo od legalnih i nelegalnih Sekcija, s direktnom vezom sa zemljama u kojima djeluju, jedine grupe u egzilu koje mogu biti prihvaćene kao Sekcije MRU-a su one grupe koje mogu Tajništvu MRU-a pružiti nesumnjive dokaze da su autentični predstavnici organizacija koje djeluju u određenim zemljama.

U svakom slučaju dozvoljeno je postojanje samo jedne Sekcije po zemlji.

Sljedeće ponašanje će voditi ka isključenju:

a) Djelovanje u suprotnosti s Principima, Taktikom i Ciljevima MRU-a.

b) Ne plaćanje članarine. Ukoliko Sekcija ne plati svoju članarinu godinu dana Kongres će morati razmotriti isključivanje Sekcije.

c) Ukoliko Sekcija ne učestvuje u izbornim procesima i Kongresima Internacionale, i ukoliko, bez objašnjenja, ne odgovara na zahtjeve za kontakt od strane Tajništva MRU-a ili Sekcija.

VI. MEĐUNARODNI KONGRESI

Međunarodni Kongresi MRU-a se održavaju svake druge godine, ukoliko je moguće.

Tajništvo će, rezervirajući za to dovoljno vremena, tražiti od Sekcija da mu dostave teme i prijedloge kojima bi Kongres trebao da se bavi. Tajništvo će zatim sačiniti Program Kongresa koji će, skupa sa svim prijedlozima, biti poslat pridruženim Organizacijama najmanje šest mjeseci prije održavanja Kongresa.

Dogovori i rezolucije međunarodnih Kongresa su obvezujuće za sve pridružene Organizacije, osim onih Organizacija, koje na Nacionalnom kongresu ili referendumu, odbace odluke međunarodnog Kongresa.

Na zahtjev najmanje tri pridružene Organizacije, međunarodni dogovor može biti podvrgnut izmjeni od strane referenduma unutar svih Sekcija.

Na međunarodnim Kongresima svaka Sekcija ima jedan glas, i preporučuje se postizanju jednoglasnosti prije prelaska na glasanje.

VII. MEĐUNARODNA POKRETLJIVOST

Svaki član ili članica organizacije pridružene MRU-u, koji/ja je platio/la svoju članarinu, ali koji/ja stalno boravi u zemlji drugoj od one u kojoj je postao/la član ili članica, treba ne kasnije od mjesec dana od svog dolaska prebaciti se u odgovarajuću organizaciju pridruženu MRU-u u danoj zemlji. Ovo premještaj mora biti odobren od dotične organizacije bez uplaćivanja naknade za uključivanje u organizaciju.

U slučaju nasilnog masovnog progonstva, priključivanje je volontersko ukoliko postoji članstvo u organizaciji u egzilu priznatoj od strane MRU-a.

VIII. TAJNIŠTVO

Da bi koordinirao međunarodne aktivnosti MRU-a, da bi prikupljao i organizirao precizne informacije o propagandi i borbi u svim zemljama, da bi na najbolji mogući način provodio u djelo rezolucije međunarodnih Kongresa i da bi obavljao sve poslove MRU-a, bira se Tajništvo od najmanje tri osobe koje obitavaju u mjestu u kome MRU ustanovi svoje sjedište. Generalni Tajnik ili Generalna Tajnica se bira od strane Kongresa ili na međunarodnom referendumu. Ostali članovi i članice Tajništva će biti izabrani/e od strane Sekcije ili Sekcija koje odredi Kongres. Članovi i članice Tajništva će međusobno podijeliti zadatke i posao. Tajništvo i Tajnik odnosno Tajnica se biraju, na gore spomenuti način, na period između dva Kongresa. Ipak, moguć je izbor na samo još jedan mandat.

Lokacija Tajništva će biti određena od strane Kongresa. Ukoliko to nije moguće učiniti, lokacija će biti određena referendumom.

Tajništvo će sačiniti pisani izvještaj o svojim aktivnostima tokom svog mandata. Izvještaj mora biti prezentiran unaprijed u periodu dovoljno dugačkom da bi pridružene Sekcije imale prilike da se s istim upoznaju prije održavanja Kongresa.

Istovremeno će Sekcijama biti predstavljen i dostavljen i administrativno-ekonomski izvještaj.

Kongres će imenovati komisiju koja će tokom Kongresa izvesti pregled i završnu kontrolu računa.

IX. FINANCIJE

Da bi se MRU-u omogućilo da nastavi i ojača svoje međunarodne aktivnosti i da bi se njegovoj štampanoj propagandi osigurala solidna osnova; da bi mu se omogućilo štampanje periodičnih publikacija tokom pravilnih intervala; da bi mu se omogućilo učestvovanje u svim manifestacijama života revolucionarnog sindikalizma u različitim zemljama; da bi se osposobio da promovira ideje revolucionarnog sindikalizma u zemljama u kojima su naše ideje i naša taktika oskudno predstavljene; i, na kraju, da omogući MRU-u da na trenutan i zadovoljavajući način odgovori na pozive solidarnosti koje može primiti, svaki član ili članica pridružene organizacije će plaćati mjesečno, kao međunarodnu članarinu, sumu od jednog američkog dolara (1 USD) ili jednaku sumu u nacionalnoj valuti, uzimajući u obzir kurs u zemlji o kojoj se govori.

Za one Sekcije koje se nalaze u teškoj situaciji, visina članarine se utvrđuje u dogovoru sa Tajništvom MRU-a.

Svaka pridružena Sekcija će sama odlučiti o proceduri prikupljanja članarine od svog članstva. MRU posjeduje poseban pečat za obilježavanje članskih karti onih Sekcija koje bi to željele.

Pridružene Sekcije će svaka tri mjeseca slati utvrđenu članarinu MRU-u.

X. PUBLIKACIJE

Tajništvo objavljuje:

Publikacije koje bi trebale biti tiskane onoliko često koliko je to moguće. Poželjno je da sve publikacije štampane od strane pridruženih ili organizacija koje simpatiziraju MRU, rezerviraju dio prostora za informacije iz MRU-a, za propagandu i pozive na međunarodnu solidarnost.

Propagandne letke, usmjerene prvenstveno tamo gdje naš pokret nema pridružene organizacije na nacionalnom nivou. Sve druge publikacije, periodične ili ne, o čijem štampanju može odlučiti Kongres.