Prenosimo samo dio našeg FAQ-a "Zašto smo protiv Europske unije?" u sklopu Kampanje: "Ne u Europsku uniju!", kako bismo vas podsjetili na korisno i informativno štivo i nanovo uputili na FAQ.
Socijalna država i je li neizvjestan rad zaista novina?
Bitno je napomenuti kako neizvjestan rad nije značajna novina u kapitalističkoj ekonomiji, iako su riječi poput "fleksibilizacije", "cjeloživotnog učenja" i "mobilnosti" novijeg datuma. Ukoliko kapitalizam pogledamo u povijesnoj perspektivi, može se vidjeti kako je neizvjestan rad, kako i općenito neizvjesnost egzistencije radnika i radnica, ustvari sastavni dio kapitalističke ekonomije. Bilo da se radilo o europskim radnicima u 19. stoljeću, prvoj polovici 20. stoljeća, ili europskim radnicima na početku 21. stoljeća – njihova se situacija (uvjeta rada i života) sasvim točno može opisati s terminom neizvjesnosti.
Mogli bismo ustvrditi kako se period više-manje "izvjesnog" ili stabilnijeg rada (i boljih radnih uvjeta, sigurnosti, kao i plaća) vezuje uglavnom uz period tzv. "socijalne države", a taj je period, u cjelokupnom razvoju kapitalizma, bio samo kraćeg trajanja i ustvari samo jedna epizoda izvan uobičajene logike funkcioniranja kapitalizma. Pored toga, izrazito je važno napomenuti kako "socijalna država" nije stvorena dobrom voljom političara i humanijih kapitalista, nego je odraz dugogodišnje borbe radničkog pokreta za mnoga socijalna, ekonomska i politička prava, kao i odraz organizirane snage radnika u toj borbi. Na nivou "velike" i službene politike socijalna država nastala je zbog prijetnje koju je organizirani radnički pokret, kao i nade milijuna ljudi koji su preživjeli strahote II. svjetskog rata, predstavljao za politički i ekonomski establišment. Međutim, s pojavom neoliberalizma došlo je i do slabljenja radničkog pokreta radi čega su se radnička prava nanovo počela rušiti, a neizvjesni rad ponovno se počeo (iako s drugačijim opravdanjima i argumentacijom) uspostavljati kao norma zapošljavanja.
Hoćemo li imati više demokracije u EU?
Takva tvrdnja daleko je od istine. Dapače, Europska unija je još nedemokratičnija od Hrvatske. Jedino tijelo EU-a koje građani izravno biraju na izborima je Europski parlament, a on gotovo da ni nema neke bitne ovlasti. Naime, u Europskoj uniji sve bitne odluke donosi Europska komisija, a ona se sastoji od 27 povjerenika koje građani uopće ne biraju izravno niti su podložni njihovoj volji. U dosadašnjoj praksi Europska komisija donosila je odluke koje su isključivo u interesu krupnog kapitala te je postupno forsirala sveopću privatizaciju javnog sektora, što je naravno dovelo do sve manje socijalne zaštite građana (primjerice rezanjem radničkih prava i prepuštanjem radnika nemilosti velikih korporacija). Osim toga, ako uđemo u EU, velik će dio pritiska odozdo (npr. javne kampanje, prosvjedi, štrajkovi i sl.) i zahtjeva građana umjesto na hrvatsku vladu morati biti usmjeren na Bruxelles, čime će na vlasti biti još teže izvršiti pritisak nego što je to sada.
Isto tako treba reći da Europska unija ima iznimno velike ovlasti i zakonsko pravo odlučivanja o gotovo svim bitnim ekonomskim i socijalnim pitanjima (poljoprivreda, ribarstvo, opskrba električnom energijom, transport itd.) pa nije ni čudno da nas Europska komisija danas prisiljava na privatizaciju škverova ili da se već sad bruji o "liberalizaciji" HEP-a.
Naravno, po nama ni Europski parlament ni Europska komisija nemaju osnove istinske demokracije, isto vrijedi i za našu Vladu i sabor, te parlamentarni sustav uopće. Smatramo kako je istinska demokracija ona direktna, neposredna, koju svakodnevno prakticiramo u vlastitoj organizaciji. Takva demokracija ne trpi nedodirljive mandate, vlast predstavnika i odlučivanje manjine u ime većine, već se odlučuje od dolje na gore, gdje delegati nemaju nikakve ovlasti izuzev da prenesu na višu istancu volju onih koje i predstavljaju, te su u svakom trenutku opozivi. Predstavnike se svodi na administrativni aparat koji nema nikakvu vlast, nezavisnu volju, već su tu iz praktičnosti, iz potrebe za organiziranjem većeg broja ljudi, od kvarta, grada, regije, nacionalne organizacije, do npr. internacionalne organizacije.
Ako ne u EU koja je alternativa?
Često nam se poručuje kako je jedina alternativa EU ostajanje u svojim nacionalnim granicama i izolacija, a protivnike EU često se etiketira kao "nazadnjake", "primitivce" i "ljude koji nisu spremni na promjenu". Cijela je debata postavljena u dihotomiji ili EU ili izolacija. Takva dihotomija je lažna i ustvari zatvara i negira cijeli spektar alternativa koje se mogu izgraditi. Ukoliko ostanemo u toj dihotomiji čini se kako zaista nema alternative. Zato treba izaći iz nje i ponovno naglasiti činjenicu kako povijest i društvena kretanja nisu neka sila izvan ljudi ili neka "nevidljiva ruka" koja nas usmjerava. Povijest i društvena kretanja djelo su čovjeka kao društvenog aktera, iako je istina da se nikada ne rađamo slobodni nego uvijek u nekom već danom društvenom kontekstu. No bez obzira na to čak je i taj društveni kontekst djelo samih ljudi i ljudskog djelovanja. U tom smislu alternativa ima onoliko dokle seže ljudska i politička imaginacija.
Čitava svjetska povijest ispisana je takvim kretanjima, ali posebno u zadnjih godinu dana možemo svjedočiti o sve većem organiziranju europskih i svjetskih radnika, studenata i nezaposlenih te njihovom sve većem otporu kako svjetskim, europskim tako i domaćim elitama. Upravo među njima leži klica naše alternative. Alternativa EU i izolaciji je internacionalna solidarnost i borba. Internacionalnost je posebno važna danas kada je kapitalizam, više no ikada ranije, zaista "globalni sistem".
Ostatak pogledajte ovdje - FAQ
