Zajedno i solidarno za ( seksualnu ) slobodu svih!

Dramatičnost, polariziranost i sadržajnost nasilja na minuloj Paradi ponosa u Splitu ostavila je malo mjesta dvojbama o tome na čiju stranu stati i s kime se solidarizirati. Članovi MASA-e kao i do sada hodaju zajedno s lezbijkama, pederima, biseksualcima, tranđama i svima ostalima koji se bore za seksualnu, rodnu i svaku drugu slobodu. Hodamo s njima prije svega jer im je sloboda i emancipacija uskraćena, ne nužno zato što podržavamo njihovo vodstvo, samu paradu ili postojeći 'gej aktivizam'. Hodamo s njima solidarno zato što su i nama sloboda i emancipacija uskraćene: na radnom mjestu – ako ga još uvijek imamo, na fakultetima, na gradskim ulicama te u odlukama koje se tiču naših života.

Kada se nečija sloboda izražavanja, kretanja pa i života neposredno ugrozi konkretnom snagom klerofašistićke i patrijarhalne ideologije i "morala", čemu smo mogli svjedočiti na Rivi, solidariziranje i uzajamna pomoć te obrana zadaća je ne samo nas kao slobodara, nego i svih nas kao ljudi. Šutnja i ignoriranje, kao u slučaju tihe većine u slučaju splitske Parade, u mnogim slučajevima ušutkane i zbog straha "ulivenog u kosti", postavlja nas u nezahvalnu poziciju suukrivnje, ako ni zbog čega drugog onda zbog toleriranja klerofašističke i patrijarhalne ideologije/nasilja i "morala" koji se ne protive samo slobodi pedera i lezbijki, nego i slobodi uopće.

Iste te ideologije opravdavale su minule ratove, etnička čišćenja i logore; iste te ideologije opravdavale su primitivnu akumulaciju kapitala (pljačkanje i privatizaciju firmi, itd.) a svoje "gurue" postavile kao novu (ekonomsku, moralnu i simboličku) elitu u novoj klasnoj (i ideološkoj) kompoziciji. Iste te ideologije i danas legitimiraju status quo (kako seksualni, tako i onaj ekonomski). Kako je to sadržajno primijetio jedan anonimni transparent minulih narodnih demonstracija - "Dok ste zastavu ljubili, Hrvatsku ste opljačkali!" Upravo se ovime može opisati uloga tih ideologija u novoj klasnoj kompoziciji. Jučer upotrebljena da opravda pljačku, danas na Rivi ona je upotrebljena da uskrati seksualnu slobodu i zahtjev za emancipacijom i pravednom raspodjelom (ekonomskih, pravnih i simboličkih) resursa.

Biti u Splitu značilo je u takvim okolnostima braniti slobodu, značilo je biti prisutan ne toliko radi slaganja ili neslaganja oko parade (i liderstva pokreta), nego radi spomenute klerofašističke i patrijarhalne ideologije koja se trebala neutralizirati, radi prijatelja geja kojem je prijetilo nasilje iz mržnje, radi toga da se pokaže kako "nismo svi takvi u Splitu". Solidarizirati se s paradom ponosa značilo je politički osuditi te ideologije, ljudski osuditi svaki kamen koji je bačen iz mržnje te se kolektivno i kao društvo (zajednica) boriti protiv tih fašističkih tendencija u društvu. U propagiranju klero-fašističke ideologije i "morala", posebno na razini velikih instanci moći, još je jednom najaktivnija bila Crkva i time se nanovo pokazala kao jedna od najreakcionarnijih institucija u društvu. Upravo ta institucija jasno simbolički pokazuje povezanost i stopljenost ideologije, ideoloških aparata države i konkretne ekonomske moći o kojima govorimo.

No taj makro-fašizam nije bio jedini kolajući ovih dana te incident na Rivi nije jednostavno svodiv na "nas koji volimo i zabavljamo se" i "one koji mrze", kako je to površno poručila "europska poslanica" Maria Corneliessen sa tribine, kao što on nije svodiv ni na "nas koji smo nenasilni" i "njih koji su nasilni". "Liberalna", pro-gay strana također se nije lišila upotrijebiti neke druge rasističke formulacije komentirajući i svaljujući svo nasilje na "seljake koji nisu iz Splita" ili "seljake koji jesu iz Splita, ali nisu postali građani",kako je to naveo Don Grubišić. Sve se nasilje i mržnja svelo na naš "balkanski mentalitet" ili se nastojalo prikazati kao izraz "nespremnosti na demokratske vrijednosti". Odbijamo pričati i analizirati događaj u tim plitkim kategorijama koje koriste istu logiku stereotipiziranja, esencijaliziranja i isključivosti koja se već ionako primjenjuje prema pederima, lezbijkama i ostalima. Odbijamo pričati u tim kategorijama jer poznajemo mnoge "vlaje" koji su pederi i lezbijke, kao i one koji to nisu, ali nas podupiru i zajedno s nama se bore za (seksualnu) slobodu svih. Jednako tako znamo da je "balkanski mentalitet" u mnogim situacijama bio slobodarski, demokratski te da su se ljudi na njegovim prostorima pokazali istaknutim borcima za mnoge socijalne slobode.

Jednako tako, legitimnost borbe lezbijki, pedera i ostalih za svoje slobode ne leži u procesima "pristupa europskim integracijama", niti "u pravu na okupljanje", niti u "Ustavu Republike Hrvatske", a ponajmanje u nekoj "naprednoj civilizaciji". Legitimnost te borbe ne leži u tim hegemonijskim diskursima koje sve više prihvaćaju i čiji propagatori postaju i sami lideri 'gej pokreta', nego prije svega u humanističkom i revolucionarnom zahtjevu za "emancipacijom čovjeka po čovjeku", u borbi za slobodu. To je sasvim dovoljna osnova iz koje možemo zahtijevati naše seksualne slobode bez obzira na kojoj se strani Schengena, razdjelnica Istoka i Zapada ili urbanog i ruralnog nalazili, bez obzira kojem "mentalitetu" pripadali. Naša povezivanja u borbi za slobodu već i danas prelaze te šture granice, kao što one prelaze i kategorije identiteta u koje nas je sistem kategorizirao i fragmentirao te putem kojih nas kao većinu stanovništva eksploatira.Ne povezuju nas ideniteti, nego borba za slobodu.

Događaji u Splitu nanovo su nam pokazali koliko je borba za seksualne slobode važna i kako je ona neizostavni dio svake borbe za slobodu (te obrnuto, koliko je borba za seksualnu slobodu nerazdvojiva od ostalih borbi). Pokazali su nam jednako tako koliko je u našem društvu prisutna mržnja klerofašističke i patrijarhalne ideologije koja se desetljećima gajila na ovim prostorima i čijim posljedicama danas svjedočimo, unatoč "po-europeizaciji" struktura moći koje su je stvorile i iz nje izrasle. Samim time, pokazali su nam koliko nam je potrebna borba protiv takvih ideologija i njezine snage, kao i konkretnog društva koje one reproduciraju. U trenutku kada kriza kapitalizma doseže vrhunac i kada se nanovo rađa tlo za svaljivanje sve krivice na one "druge" – pedere, srbe, masone i ostala fantazmatska čudovišta – mjesto na Paradi ponosa je svakome tko smatra da pederi i lezbijke nisu krivi za jad i eksploataciju koju nam sistem nameće. A vjerujemo da to vidi većina stanovništva.
Zato će članovi MASA-e, unatoč sve većoj kritici liderstva 'gej pokreta', i ove godine zajedno koračati sa svima onima koji zahtijevaju slobodu i emancipaciju. Zajedno i solidarno za seksualnu slobodu svih!