
Britanska vlada uvela je program okrutnih rezova u socijalnoj skrbi. Ti rezovi dio su šire vladine ofenzive na radničke životne uvjete koja uključuje napade na čitav niz socijalnih prava. Cilj vladinog programa rezova nije samo smanjiti iznos koji država troši na socijalnu skrb, nego također i prisiliti nezaposlene da prihvaćaju poslove za sve nižu i nižu plaću što onda povuče dolje plaće svih radnika.
Kao dio programa rezova vlada je uvela tzv. „Workfare“ shemu (izvedenica od work-rad i welfare – socijalna skrb, op.prev.) po kojoj su nezaposleni prisiljeni raditi bez plaće do 6 mjeseci ili će im socijalne naknade prestati, a bez zajamčenog stalnog zaposlenja na kraju. Naravno da su tvrtke odmah stale iskorištavati taj zapravo besplatni rad i počele uzimati sve više ljudi preko Workfare sheme.
Vlada je tvrdila da će Workfare pomoći nezaposlenima da nađu stalne poslove, ali kako je broj ljudi prisiljenih da rade ni za što rastao, vrlo brzo je postalo jasno da se to ne događa. Radnici uzeti preko Workfarea nisu uzimani za stalno; umjesto toga, kad bi njihov rad po tom modelu istekao, tvrtke bi ih jednostavno odbacile i regrutirale novi set ljudi preko Workfarea. Ta zašto radnike plaćati kad ih možeš dobiti džabe!
Nadalje, uskoro je postalo očito da Workfare zapravo povećava nezaposlenost. Umjesto da popunjavaju nova slobodna radna mjesta plaćenim radnicima, tvrtke su počele uzimati neplaćene radnike preko Workfare modela. Postoji također i zabrinutost da će poslodavci početi otpuštati radnike i zamjenjivati ih neplaćenim radnicima pod Workfareom.
Neodvojiva od toga je i stvarna dinamika po kojoj velika količina radnika prisiljenih da rade ni za što pritišće prema dolje cijenu rada uopće. Strah da ne budu zamijenjeni neplaćenim radnikom prisiljava radnike da ne traže povećanje plaće. A sve se to događa u vrijeme kada realna vrijednost radničke plaće u Britaniji pada u razmjerima neviđenim od depresije 1930-ih. Važno je stoga razumjeti da Workfare utječe na cijelu radničku klasu, ne samo na nezaposlene.
Kampanja protiv Workfarea postoji još otkada je on prvi put najavljen, i Solidarity Federation ju je podržala. Ali činilo nam se da da kampanji u nekoj mjeri nedostaje pravac. Bila je tu i zabrinutost da je kampanja previše politička u smislu da se previše fokusirala na pritiskanje vlade da odbaci Workfare. Početkom 2012. Solidarity Federation je odlučila da pokrene više ekonomski orijentiranu kampanju, koja se direktnom akcijom suprotstavlja tvrtkama koje su Workfareom zapravo uvećavale svoje profite. Naša je strategija bila da odaberemo određenu tvrtku i da je učinimo metom koordiniranih piketa širom zemlje, komunikacijskih blokada itd. dok ne napuste Workfare program. Onda bismo se prebacili na drugu tvrtku i ponovili proces. Nadamo se da možemo prisiliti veći broj tvrtki da odustanu, stvarajući domino efekt koji bi potpuno podrovao i diskreditirao vladinu Workfare shemu.
Solidarity Federation se nadala da će se toj fokusiranijoj kampanji, usmjerenoj na jednu po jednu tvrtku, baziranu na direktnoj akciji, pridružiti i druge grupe i pojedinci.
Prva tvrtka koju smo odlučili nanišaniti u svojoj kampanji bila je Holland and Barrett. Ova tvrtka prodaje zdravstvene proizvode i ima prodavaonice u većini gradova širom Britanije. Odabrali smo Holland and Barrett zbog veličine njihovih planova za okorištavanje preko Workfarea. Početkom 2012. Holland and Barrett su objavili da namjeravaju uzeti 1000 neplaćenih radnika preko Workfare sheme. S njihovom radnom snagom od oko 3500 ljudi, to bi ispalo da bi imali gotovo četvrtinu osoblja na Workfareu!!
Odlučeno je da pokrenemo kampanju protiv Workfarea kao dio Danâ akcije MRU-a (Međunarodno radničko udruženje, IWA-AIT, op.prev.) koji su se odvijali u ožujku ove godine. Plan je bio da se podijele letci radnicima u dva dana prije održavanja piketa širom zemlje pred prodavaonicama Holland and Barreta 31. ožujka. Dan akcije ispao je zaista veliki uspjeh, s piketima Holland and Barretta i drugih tvrtki koje koriste Workfare u više od 20 gradova širom Britanije. Pikete nisu podržali samo anarhisti, nego također i oštećeni i grupe aktivista protiv rezova.

Nakon 31. ožujka Solidarity Federation je nastavila je kampanju redovitim piketima prodavaonica Holland & Barrett. Ovo konstantno piketiranje zadavalo je glavobolje Holland & Barrett, tvrtci koja se trudi razvijati sliku o sebi kao o „etičnoj i brižnoj“ na osnovi toga što prodavaju proizvode za zdravlje. Kao rezultat kampanje tvrtka je od gnjevnih kupaca u trgovinama primila brojne žalbe na njihovo korištenje Workfarea, dok su žalbe pljuštale na njihove Twitter i Facebook profile.
Taj stalni pritisak na koncu je ipak bio previše za Holland & Barrett pa su 5. srpnja proglasili zaokret od 180°, objavljujući na facebooku: „ljudi koji trenutno prolaze kroz program za stjecanje radnog iskustva bit će zadnji koji će završiti osmotjedni angažman. Nakon toga Holland & Barrett više neće sudjelovati u tom programu.“ Holland & Barrett sada namjerava zamijeniti neplaćena Workfare mjesta sa shemom plaćenih pripravnika.

Ta objava je još jedan udarac vladinom Workfare programu koji je već pod pritiskom budući da sve veći broj tvrtki odbija u njemu sudjelovati zbog straha od lošeg publiciteta. Solidarity Federation sada želi iskoristiti ovaj uspjeh s H&B-om nastavljajući i odabirući novu tvrtku. Bilo je nekih rasprava kako bi Pizza Hut bila dobra meta, sa svojom mrežom restorana širom zemlje. Ali kada se Solidarity Federation obratila toj tvrtci, odgovorili su tvrdeći da više ne koriste vladin Workfare program, a tu tvrdnju Solidarity Federation sada provjerava.
Ako je to točno, SF će se usmjeriti na neku drugu tvrtku. U međuvremenu će Solidarity Federation nastaviti podržavati rastuću kampanju protiv Workfarea dok se program ne odbaci i tvrtke više ne budu mogle tretirati radnike kao neplaćenu robovsku radnu snagu.
http://internationalworkersassociation.blogspot.com/















Komentari
***
Velika pobjeda, ha?
Da, velika. OK, možda si
Da, velika. OK, možda si naslov pročitao/la kao "pobjeda nad Workfareom", ali ne, piše "u borbi protiv", što znači da je to kontinuiran i malo duži proces. A velika je jer je organizacija od vjerojatno manje od sto članova ukinula 1000 robovskih radnih mjesta čime je otvorila (a vjerojatno manje sad kad im budu morali plaćati) barem 500 plaćenih radnih mjesta. Velika jer je otvorila novi front - ekonomski pritisak na poslodavce, ne kao dosad samo prosvjedni protiv Vlade - i odmah uspjelo! Pa i drugi poslodavci zaključuju da je bolje odjebat Workfare - primjer s Pizza Hutom.
Odjebimo Workfare, vratimo kapitalizam.
A ja mislio da se anarhisti bore protiv kapitalizma a ne robovlasništva?!
A kad ono, izborili se za 500 novih mjesta otuđivanja rada?! Naslov je onda mogao biti npr. i "Britanski anarhosindikalisti izborili veliku pobjedu u borbi za kapitalizam s ljudskim licem". Bravo.
Nemoj me krivo shvatiti, ali daleko je ovo u svjetlosnim godinama od bilo kakve značajnije pobjede. Da nije tako već bi bile pune tamnice anarhosindikalista.
Naslov mi se čini prilično
Naslov mi se čini prilično jasan - "u borbi protiv Workfarea". Dakle pobjeda je velika u tom kontekstu. Mali korak za oslobođenje radničke klase, ali velik u sjebavanju workfarea i lakomih gazda iz Holland & Barrett.
A to da smo kao klasa u defenzivi već više od pola stoljeća, što je uopće workfare učinilo mogućim, je jebiga točno, ali i topla voda. Neće nas to spriječit da stavljamo optimistične naslove! A podrazumijeva se da želimo u ofenzivu s ciljem da zamijenimo kapitalizam-državu slobodarskim socijalizmom. Spriječiti npr. workfare vidimo kao korak na tom putu.
Anarhosindikalizam podrazumijeva izborivanje poboljšanja i reformi. Ali to nije naš cilj, nego je to ono što nam vladajuća klasa daje da spasi svoju guzicu, da nas pacifizira, to je ono što nam potvrđuje da smo na dobrom putu. I svaku tu malu pobjedu valja proslavit! Naša je!
Ima onih šaljivdžija što dođu na neki prosvjed s transparentom: "Ne mogu vjerovati da još uvijek moramo prosvjedovati protiv ovakvih stvari!", u ovom slučaju moglo bi ići "Mislio sam da smo s robovlasništvom odavno završili...?" Eee, kapitalistička klasa nikad ne spava!Radnička je zaspala, ali evo, san je sve tanji.