U sklopu kampanje: „Ne u Europsku uniju!“ donosimo vam transkript i audio zapis emisije s Radija Rijeke, emisije održane 01.10.2011. u kojoj je sudjelovao Eugen Babić, član i tajnik Lokalne grupe Rijeka i Saša Vuksan, voditelj emisije i urednik u redakciji. Kroz intervju su provučena razna pitanja i odgovori...

Saša: Postoji jedna organizacija od 2008. u Hrvatskoj, pa i u Rijeci – Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja, koji su zapravo još tada počeli govoriti neke stvari o kojima se tek sada nešto više priča. S nama je njihov riječki tajnik Eugen Babić, Eugene pozdrav.

Eugen: Pozdrav.

Saša: Vi već idući tjedan krećete upravo u jednu konkretnu akciju, a akcija nosi naziv „Ne u Europsku uniju“, to je jako aktualno pitanje za nas, pa ti mi reci što su to zapravo vaši i tvoji osobni najveći argumenti koji te tjeraju na stav protiv Europske unije?

Eugen: Tako je, dakle, slijedeći tjedan krećemo u kampanju protiv EU-a, prvenstveno jer smatramo da Europska unija, Hrvatska će ulaskom u Europsku uniju napraviti ogromnu štetu za radnike i radničke tekovine koje su već kroz dva stoljeća izvojevane. Ono što je nas potaknulo je definitivno gori uvjeti rada, dakle, u cijeloj Europi postoji tendencija jednog neizvjesnog rada, fleksigurnosti, to je rad koji je slabo plaćen, nezaštićen, ugovor se sklapa na određeno vrijeme preko agencija za privremeno zapošljavanje, dakle, poduzetnici iznajmljuju radnike drugim poduzetnicima i primjer u Hrvatskoj je Adecco i Dekra. Europska unija zahtijeva prilagodbu radnika na tržištu, odnosno drugim riječima ide u korist poslodavcima, tako da će se radnici morati konstantno prekvalificirati, što je u praksi malo teže. To na papiru zvuči lijepo da radnik cijeli život mijenja zanimanja…

Saša: To je ono „cijeloživotno“ školovanje, za usavršavanje.

Eugen: …da, da, to zvuči lijepo na papiru, ali u praksi to će značiti puno nezaposlenih ljudi, koji će se morati ili seliti ili biti bez posla.

Saša: Znači ti misliš da bi situacija koja je kod nas već sada dosta loša po svim radničkim pravima gotovo mogla biti zapravo još i gora?

Eugen: Definitivno, jer će se onda centar iz kojeg dolaze „zapovijedi“ preseliti u Bruxelles, danas je to Zagreb i danas se može utjecati na našu vlast, npr. ako nam ne odgovara Zakon o radu možemo izaći na ulice i prikupljati glasove za referendum, ali kad se preseli (centar) u Bruxelles to će biti puno teže napraviti.

Saša: Bilo je već i do sada organizacija koje su bile protiv ulaska u Europsku uniju, pa su se pojavljivale i na onim proljetnim prosvjedima. Tu se govorilo i o dolasku stranaca, ti to ne spominješ recimo kao mogući problem? Gubitku nacionalnog identiteta?

Eugen: Ne, primijetili smo da do sada kampanja protiv Europske unije dolazi iz izrazito desnog kuta, što je po nama poprilično ksenofobno i narušava suživot različitih kultura na našim prostorima pogotovo npr. u Rijeci. To je nama sekundarna stvar, jer je kultura stvar koja je dinamična, mijenja se. „Stranci“ su bili tu i prije i poslije i uopće je glupo govoriti o nekakvom brzom priljevu „stranaca“, jer se to događa konstantno. Rijeka je lučki grad, gdje prolaze konstantno „stranci“, naši osnovni argumenti su ekonomski i politički.

Saša: Kada ovako govoriš protiv ulaska u Europsku uniju vjerojatno si onda i razmišljao zašto se onda taj ulazak toliko forsira, kome je to u tako velikom interesu po tvom mišljenju?

Eugen: Mislim da je to očito, ljudi koji forsiraju ne čine trenutno dobro za hrvatski narod, dakle to je Vlada na čelu s Jadrankom Kosor. Kada se tiče nekih konkretnih izmjena koje bi išle u korist većine ljudi u Hrvatskoj o njima se ne priča ili se jako sporo događaju, a kada se priča o Europskoj uniji to je nešto neminovno, to se mora napraviti. To je prva stvar oko koje sam počeo biti skeptičan, zato što - čemu bi se toliko trudili i onda smo počeli kopati po dokumentima i vidjeli da je u biti, u Europskoj uniji su gospodarsko-političke elite još više povezanije, s još više snage se bacaju na radnike.

Saša: Što bi recimo ulazak u Europsku uniju konkretno značio za ono što je ovdje dosta bitno – za brodogradilišta i to ste istraživali?

Eugen: Pa dakle, u pristupnom ugovoru koji je sad već dva tjedna dostupan javnosti piše crno na bijelo da ulaskom u Europsku uniju sva brodogradilišta, osim Uljanika, će morati masovno otpuštati radnike i prenamijenit se za vojnu industriju.

Saša: To je nešto čini mi se što se već dogodilo Poljskoj?

Eugen: Poljska je morala zatvoriti 17 brodogradilišta, a kao što znamo brodogradilišta u Hrvatskoj zapošljavaju oko 40 000 ljudi, što je otprilike 150 000 ljudi koji žive od brodogradnje. Dakle, na svakog npr. trećemajca dolaze još tri zaposlena, ljudi koji izrađuju npr. elektrode i sav ostali materijal za brodogradnju – tako da bi time puno ljudi izgubilo posao.

Saša: Kako zamišljate provesti tu akciju sad slijedeći tjedan?

Eugen: Krenuli bi s otvaranjem internetske stranice „Ne u Europsku uniju!“, s izjavom za javnost. U pripremi već imamo letke, plakate, naljepnice i polagano bi se na ulici pojavljivali i komunicirali s ljudima te ih usmjeravali, za one koji žele znati više, na dokumente, na tekstove koji detaljno analiziraju negativnosti Europske unije.

Saša: Pošto si dobro upoznat možeš sad objasniti slušateljima što se događa ako se, slučajno, na referendumu većina izjasni za „ne“? Referendum se ponavlja, nije stvar gotova?

Eugen: Dakle, ono što je primijećeno u drugim zemljama da se referendum može ponavljati u beskraj, ako sad kažemo „ne“ da Vlada može odlučiti utrostručiti propagandu za ulazak u Europsku uniju i jednostavno čekat dok se na referendumu većina ne odluči za „da“.

Saša: Kako ti vidiš budućnost općenito Europske unije obzirom na sadašnju situaciju kada čak i Barroso kaže da nije baš sve izvjesno?

Eugen: Pa, koliko sam shvatio, prije nekih mjesec dana je izašla vijest u javnost da se raspada Schengen, da se granice opet dižu, da se Euro raspada. Sad je bila neki dan izjava „iskrenog brokera“ na indexu.hr, tako da nije baš svijetla budućnost Europske unije.

Saša: Da, on je tu izjavu dao na BBC-u, dakle jednom od najvećih svjetskih medija. A ovi prosvjedi na Wall Street-u, vidiš li tu kakvu iskru budućih promjena?

Eugen: Vidim, jer se u istom trenutku na različitim geografskim lokacijama pojavljuju mladi ljudi, neke nove generacije, koji vide u bankarskom sustavu ogromne greške iz samog temelja, isto tako i u parlamentarnoj demokraciji – u Egiptu, Španjolskoj, Grčkoj, sad i na Wall Street-u, i to je definitivno jedan ozbiljan pomak na svjetskoj razini. Dakle, nezavisno od Europske unije i Europe, ovo se događa u cijelom svijetu, i čini mi se da je to dobar znak.

Saša: Da li onda treba izlaziti na parlamentarne izbore po tvom mišljenju? Sad su uskoro.

Eugen: Sad uskoro, za mjesec dana, ćemo pokrenuti još jednu kampanju, anti-izbornu kampanju, gdje ćemo predlagati ljudima da bojkotiraju izbore, i da se uključe u direktnodemokratske inicijative koje već postoje, npr. sad postoji prvi direktnodemokratski sindikat visokog školstva, „Akademska solidarnost“, prvi primjer među radnicima da je efikasan, jer sindikat, premda nije brojan, on je uspio privući ogromnu medijsku pozornost i čini mi se da će Zakoni sad biti zaustavljeni – da neće ući u saborsku proceduru. Tri zakona: o sveučilištu, o visokom obrazovanju i znanosti. Tako da mislim da…

Saša: Neke efikasnosti ima, premda po onome što se događalo proljetos u Hrvatskoj, ispada da neke takve akcije na kraju nisu baš ispale efikasne, ok neko vrijeme je to bilo zanimljivo, djelovalo je kao da se nešto radi, kao da će se možda nešto i postići, međutim se samo od sebe ugasilo i kao da ničeg nije bilo. Ili možda je ipak ostalo neki dobar trag o tome?

Eugen: Mislim da je ostao jedan dobar trag, jer se po prvi puta su se sve političke opcije dovele u pitanje, po prvi puta se doveo cijeli parlamentarni sustav u pitanje. Sad postoje jednostavno umreženi ljudi i ta ideja će zaživjeti istinski kada uhvati korijena na radnim mjestima, dakle ne više samo na ulicama nego kada budu postojali organizirani radnici, studenti, seljaci koji će istinski moći uvjetovati na preokret u čitavom društvu.

Saša: Kako ti vidiš svijet za 5 godina, hoće li se do tada ovo već jako razviti – o čemu smo mi večeras pričali ili će se možda i brže?

Eugen: Pa, pretpostavljam da su dvije alternative: jedna je da rukama i nogama krenemo prema slobodnijem i drugačijem društvu, a druga je da će nas prikovati sa zakonima koji će nam ići jako u štetu, još više represije, još više nadziranja i još više poreza i manje plaće.

Saša: I mi smo sad zapravo u već jednoj dosta dugoj ekonomskoj krizi, ne samo mi nego cijeli svijet, možda ju čak više ne bi trebalo nazivati ni krizom nego stanjem, koje jeste sve gore. Znamo kako je to završilo 30-ih, postoji li takva opasnost – student si filozofskog fakulteta, zato te to pitam?

Eugen: Uvijek postoji takva opasnost, zato se trudimo konstantno ciljat i pokazivat ljudima na pravi uzrok problema. Dakle, da je problem inherentan sustavu, znači da je sasvim prirodan sustavu i samoj proizvodnji i da se ne može svaliti krivica ni na Židove, ni na financijski kapital, ni na strance – nego da u samom sustavu nešto ne valja. I smatramo da je sad naša odgovornost biti što glasniji kako se ne bi dogodilo nešto slično 30-ih godina.

Saša: I ono što je zanimljivo zapravo, meni se čini da u tim organizacijama anarhosindikalista i drugih koji su za direktnu demokraciju - Južna Amerika, Australija, Afrika, Hrvatska – nema bitnih razlika u mišljenjima o osnovnim stvarima.

Eugen: Osnovni principi su isti, svaka individua ima integritet koji se treba zaštititi, da se ona slobodnim dogovorom ujedinjuje s drugim individuama i tako kolektivi, regionalne federacije, federacije, odozdo na gore i taj princip je svugdje isti i izraziti je naglasak na slobodu. Nema nikakve diktature proletarijata, konc. logora niti Golih otoka, nego jednostavno ljudska sloboda i dogovor na prvom mjestu.

Saša: E, al' da bi bilo slobode ljudi se prvo trebaju osloboditi straha. Misliš li da je to moguće? Imaju nešto, ali im je to bar sigurno i to je vjerojatno stvar koja dosta ljude koči. Naravno, da zadrže barem ono što imaju, jer tko zna, mogli bi ostati i bez toga.

Eugen: Mislim da će uskoro ostati bez previše stvari da bi se držali tog straha

Saša: Ajde još samo sada na kraju reci, gdje vas sada mogu na internetu naći, rekli ste da ćete podignuti još neke stranice, ali sada trenutno je vaša adresa koja?

Eugen: www.masa-hr.org

Saša: Ok, hvala ti Eugene, bio je to Eugen Babić, inače student Filozofskog fakulteta u Rijeci i tajnik Mreže anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja i u nazivu se vidi ta jednakost kod vas, ovdje dakako tajnik u Rijeci.

Eugen: Hvala.

Link na video-audio zapis.