Pernarovo crno perje


Igra direktne demokracije

Baš kao što je najavio, mladi wannabe vođa Ivan Pernar započeo je današnji prosvjed pitanjem prosvjednicima: žele li da on i dalje 'ostane' njihov vođa. Očito uzbunjen medijskim napisima o svojoj marginalizaciji od strane prosvjednika, o kojoj smo i mi prethodno pisali, zaigrao je na ovu kartu kako bi očuvao, ako ne praktičnu, onda barem medijsku ulogu poglavice (ili možda poglavnika?). Prilično je jasno zašto se ovdje ne radi donošenju odluke putem direktne demokracije, kakvu su zastupali i primjenjivali studenti na svojim blokadama diljem Hrvatske, ili koju primjenjuje MASA u svojoj organizacijskoj strukturi. Kao prvo, direktna demokracija nije alat kojim se biraju vođe i predstavnici - naziv za taj oblik demokracije je predstavnička organizacija. Drugo, direktna demokracija ne svodi se na puko glasovanje indijanaca, već se prije glasovanja potiče rasprava i razumijevanje teme te se, ako je moguće, nastoji donijeti konsenzusna odluka. Konačno, Pernar je dobro znao da jedino njegovi pristaše i manji dio prosvjednika dolaze slušati samopromocijske govore na Cvjetnom trgu, dok se većina priključuje kasnije... No, zašto je taj oportuni mladić izveo ovu farsu direktne demokracije? Upravo zato što ga je uplašila iskrena, narodska forma direktne demokracije koja se mogla uočiti na zadnjih nekoliko prosvjeda. Svjestan da je u takvom istinskom direktnodemokratskom okruženju manji od makovoga zrna, odlučio se uhvatiti za slamku spasa u obliku medijske slave koju je htio osvojiti ovim potezom.

Kovačević pleše kako vi pitate

Bez da pojedinačno komentiramo razne redikule koje je Pernar danas doveo na pozornicu, osvrnut ćemo se tek na ponovno gostovanje Pere Kovačevića koji je prije par dana izašao iz stranke HSP dr. Ante Starčević, netom nakon što je suspendiran sa svih funkcija u stranci radi "nekoordiniranog i neusklađenog istupanja u javnosti i medijima". Otada se njegova retorika zaokrenula u smjeru osude privatizacijske pljačke, korupcije i kriminala, čime se jasno približio pernarovskom populizmu. Uzevši u obzir da ih vežu i fašistoidni stavovi te činjenicu da se Kovačević već drugi put pojavljuje na govornici, može se naslutiti da se među njima rađa nekakva nova politička ljubav. "Rad" u gradskoj skupštini očito više nije dorastao Kovačevićevim ambicijama, stoga je vrlo izgledno da bi se mogao priključiti pernarovom "savezu za fotelje" ako u njemu prepozna put do mjesta u Saboru. Nakon što je iznio pet njihovih zajedničkih zahtjeva upućenih Vladi, Pero je iskoristio priliku da još jednom ponovi da prosvjednici nisu anarhisti, što je argumentirao podatkom da 70% građana podržava prosvjede. Osim što mu tvrdnja nema logičkog slijeda, Pero se po poznavanju pojma anarhizma, tj. organiziranja po principu direktne akcije i direktne demokracije, svrstao rame uz rame kolegi Vladimiru Šeksu koji je, u maniri Titove KPJ, svoje protivnike nazvao "anarholiberalima".

Ustaški dernek

Osvrnimo se sada i na sam izbor današnjih govornika. Skupimo li sve izjave koje su danas odjekivale Cvjetnim trgom, izrečene od okamenjenjih mozgova koje je Pernar vagonima doveo iz davne i mračne prošlosti naše države, jedino što možemo zaključiti je da smo bili svjedoci pravog ustaškog derneka. Priče o masonima, partizanima, Pernarov pokušaj stvaranja vlastitog kulta vođe, napadi na Srbe („Petar Preradović bio je jedini Srbin kojem se moglo vjerovati“) i slične besmislice sve više i sve jasnije određuju Pernarovu ideološku poziciju.

Ako ne želimo da se ovaj narodni bunt pretvori u promociju kojekakvih manijaka i psihopata, građani se moraju u većem broju pojaviti na Cvjetnom trgu i svojim artikuliranim stavom pokazati da to neće proći.

Mučki mućak

Kako se bližio kraj skupa publika je proključala i uz glasne poklike "Dosta govora!" dala političarima do znanja da ih ne zanima njihova samopromocija. No, Pernar nije mogao odstupiti, a da na pozornicu ne dovede tobožnjeg predstavnika Roma, koji će mu poslužiti da legitimira daljnje diskriminatorne i uvredljive poruke protiv Roma koji su se mogle čuti upravo od njegovih najbližih sljedbenika - kamenoglavih mladića naslaganih oko pozornice. Na izjavu tog Roma kako se Romi ne vrijeđaju na navedene poklike jer su pravi Cigani oni u Saboru, Pernarova je klika, radosnije nego ikad, počela skandirati "Cigani, Cigani...", ostavivši govornika prenaraženog.

Ovdje se u potpunosti razotkriva fašistoidni obrazac povampirene desnice - cigani i pederi, poistovjećeni s bankarima, kriminalcima i nitkovima iz Vlade i oporbe, postaju sinonimi za iskvareni dio društva koji treba odstraniti kako bi kolo vodili čisti i neiskvareni Hrvati - Pernar i družina. Kao šlag na kraju, nakon završetka skupa predstavnici desnice odlučili su kamerama zabilježiti ovaj mučki čin, slikajući se s Romom kojega su gnjusno iskoristili.

Posljednji marš hrtova

Oni koji su ipak odlučili ostati u svom toplom domu, krateći nedjeljnu večer uz čašicu viskija i HRT-ov Dnevnik, imali su priliku vidjeti njihov totalni zaokret u izvještavanju o prosvjedu. U specijalu kojeg je priremio Zoran Šprajc napokon je prenesen točan broj prosvjednika i jasno je naglašeno da je prosvjed spontanog karaktera i bez vođa. Sasvim korektno, oportuniste s Cvjetnog potpuno su ignororali, a prenesen je stav jednog prosvjednika da će političari koji se pokušaju samopromovirati na ovim prosvjedima pasti brže nego sadašnja Vlada.
Kako su se ovakvi stavovi uspjeli provući kroz HRT-ov cenzorski aparat, možemo samo nagađati. No sasvim je sigurno da je dio novinarske ekipe, koji je u središnjem Dnevniku lupio neslućeno jaku šamarčinu Vladi Jadranke Kosor, stavio svoje glave na kocku. Objavom rezultata ankete prema kojima Vlada nema nikakvu podršku javnosti i realnim prikazom naravi prosvjeda pokrenuli su lavinu koja bi na iduće prosvjede mogla izvesti, ne desetke, već stotine tisuća građana.

Komentari

bravo MASA

Tako sam ponosan na mlade ljude iz MASAe koji su učinili da pobuna izgleda suvislo sa pametnim parolama , uspjeli su maximalno potisnuti u drugi plan samopromotore i egzibicioniste. Jasne poruke možda neće odmah doći do zakržljlih sivih stanica ali budite uporni,. Kada se pojavi bilo koji govornik ZVIŽDITE da ga nitko ne čuje. DIREKTNA DEMOKRACIJA je novi put i bit će nam težak svima.

Gadafi - anarhokapitalist?

Zanimljivo je da je libijski krvnik Gadafi, tobožnji (islamski) socijalist, u proteklome desetljeću pokušavao provoditi politiku koja je u sebi sadržavala značajke anarhokapitalizma. Naime, više je puta predlagao ukidanje svih ministarstava, osim onih obrane, policije, financija i vanjskih poslova, te prepuštanje njihovih djelatnosti (poput školstva, zdravstva, transporta i sl.) individualnoj inicijativi, drugim riječima tržištu. S druge strane ukidanje većega dijela vlade trebalo je biti popraćeno jednom mjerom u više socijastičkom (poštenije, klijentelističkom!) duhu: davanjem prihoda od nafte, podijeljenog u jednake dijelove, izravno u ruke građana (umjesto da se prihodi koriste za funkcioniranje nekadašnjih javnih službi). Dakako da se Gadafijeva Libija ne može nazvati anarhokapitalističkim društvom u pravom smislu riječi, kako zbog autoritarne prirode režima, tako i zbog nerazvijenosti tamošnjega tržišta i nedostatka poduzetničke tradicije, a i spomenute su mjere vjerojatno trebale poslužiti samo kao paravan za daljnju privatizaciju države u rukama Gadafijeva klana,ipak je neobično da nitko nije primjetio tu diktatorovu vezu s anarhokapitalizmom (često ga se, doduše, nazivalo jednostavno anarhistom, kolikogod taj pojam bio općenit i neodređen), barem u teoriji ako već ne u praksi.

viršla

slažem se s da ali...i bijelom panterom. ljevica ne treba postat vidljivija nego glasnija! mislim da bi i većina prosvjednika imala više sluha za tako nešto.

Zašto strah od vođa?

Čitam ove komentare i nije mi jasno zašto svi imaju averziju prema vođama. Možda je riječ o averziji prema samonametnutim vođama (poput Pernara, koji je, ruku na srce, sve ovo i pokrenuo), ali ako je tako, zašto se ne organizirate (vi, jer ja ne planiram ići na te prosvjede) i odredite tko će biti taj vođa ili pak vođe.

Najveći problem sa ovim prosvjedima upravo i je taj što je dosta neorganiziran, tj. nema nekog vođu tko bi odredio u startu što će se raditi u prosvjedu (npr. čitao sam mnogo o svađama i podjelama među prosvjednicima prilikom odlučivanja kojim putem krenuti), koji su uopće ciljevi prosvjeda (ovaj dio se čini očit - promjena vlasti, ali to zapravo i nije cilj, pravi cilj je bolji život, promjena vlasti je prijedlog kako taj cilj ostvariti) i smisliti prijedloge kako to ostvariti (ono što sam prije spomenuo - promjena vlasti, ali to nije dovoljno samo po sebi, vođa bi trebao smisliti neke konkretnije prijedloge).

jedino je ovcama potreban

jedino je ovcama potreban vođa-pastir! imali smo vođa i previše, zašto da jedanput ne pokušamo sami? jedan dio prosvjednika predložio je vrlo efikasnu metodu (samo)organiziranja bez vođa, a taj model zove se DIREKTNA DEMOKRACIJA. taj model primijenili su studenti u blokadama fakulteta vrlo efikasno, a sama MASA funkcionira na tim principima. ono što je u ovom trenutku potrebno jest da se borba proširi na radna mjesta i da se oformi pokret obnavljanja tvornica poput onog u Argentini, ali koji će imati jasan cilj borbe protiv kapitalizma koji nas je i doveo do ovakvog stanja.

pa i ne baš

Zapravo, ako pogledaš cijeli svijet oko sebe, skoro nigdje nećeš naći uspješnu strukturu/organizaciju/zajednicu/što-god bez vođe.

A što se tiče studentskih prosvjeda, oni su (1) imali vođe (predstavnike za medije izabrane iz "Nezavisne inicijative za pravo na besplatno obrazovanje"), (2) nisu bili toliko efikasni (nemaju baš puno rezultata) i (3) iznutra su se raspali po dolasku praznika. Također, velika je razlika između "samoorganizacije" 200-tinjak studenata sa istim ciljem (besplatno školovanje) i "samoorganizacije" (trenutno) 10.000 građana sa više različitih ciljeva (jedni su za svrgavanje vlade, jedni za veće mirovine, jedni za prava branitelja, ...). Sami po sebi teško mogu uspjeti bez nekog vodstva. A ako do njega ne dođe (jer treba neki konkretni predstavnik, tko god on bio, otvoriti neki oblik dijaloga sa vladom), prognoziram da će se u roku od tjedan-dva prosvjedi sami od sebe prekinuti jer će većina ljudi skužiti da zapravo nemaju nikakvog konkretnog učinka (jer budimo realni, vlada ih u potpunosti ignorira i ne mijenja ništa zbog njihovog održavanja).

Socijalne Akcije

Najprije. Ja to sve pratim iz daljine i nemam bas autenticne slike situacije u Hrvatskoj. Radi toga molim oprostit, ako nesto mozda malo naivno zvucim.

Ja mislim da je jedan od velikih problema u tim prsosvjedima pasivnost, sta se tice kolektivni akcija. Setanje po ulicama je mozda za prvi korak uredu, da se vidi, da postoji drustveni otpor. Samo to se brzo istrosi.

Da se udje u osbiljne diskusije sa proletariziranim ljudima trebaju se praviti akcije tamo di se oni krece svakodnevno. Vidim da se MASA proba ukljuciti u borbama na radnim mjestima. To je sigurno vazno i kad tad ce se to i morati.

Samo se ja za sad pitam. Koji proleteri ideju momentano na te prosvjede? Jesu li to radnici koji jos imaju posla ili vise nesaposleni i umirovljenici? Gdje su te (represivne) institucije koje su odgovorni za njih? Mozda bi bila jedna opcija da se u savezu sa drugima masovno dijeli letke sa prijedlogom blokiranjem ti institucija. Tako bi se ta pasivnost mozda malo otopila i mognucnost otvorila paznju na socijalne teme skrenit. To ce ondan i fasitima teze biti okupirati.

Pojacana klasna borba je u povijesti uvijek bila snaznija nego interklasni "Antifasizam".

previse u sirinu

Sto kaze "idealist". To ide previse u sirinu. "Dole vlada" moze sve moguce da znaci. Radi toga i svi moguci mogu da budeju "lideri". Vaznije neg "narodni pokret" - to je sve u svemu uvjek vezano uz naciju - je vidljivost autonomne klasne pozicije.

Daljnji prosvjedi?

Prosvjedi idu previše u širinu...pa tako se ističu na njima razne grupe, pgotovo POJEDINCI koj ise redaju na megafonu ko na pokretnoj traci...a na tom megafonu svašta se može čuti i sa krajnje ljevice i sa desnice...

Treba sjesti za stol i razgovarati jer ovako dalje više ne ideje, moraju se znati jaasni planovi,programi i ciljevi...i jezgra ljudi koja vodi to sve...a ta jezgra mora bit neovisna iza nikakve politike, niti pojedinci s političkim ambicijama poput Pernara...

E da, drago je i meni šta se ne ističu nikakava anarhistička obilježja na prosvjedima, jer to može bit vrlo loše, s obzirom da se kod nas vrlo malo zna o tom pojmu a prva pomisao na njega je paljevina i kaos...ali dijelnje letaka nije loše, dapače informiranje ljudi je dobro...

Znaci, sjesti za stol, razni ljud,grupe dogovorit u kojem smjeru ovo sve ide ili ce ovo sve biti samo jedan loš vic....

Hm

Ne da mi se sve čitati jer nisam pročitala teoretsku podlogu ovoj idejnoj shemi. Ali ostaje pitanje: tko odlazi na policiju najavljivati prosvjede svaki drugi dan?
Tko god da to radi, tako treba i ostati. Ovi prosvjedi su previše važni da bi ih se diskreditiralo ovakvim prepucavanjima.
U demokraciji mora biti i anarhista, i komunista, i desničara, i "libertarians", i svih mogućih smjerova, pokušaja i nastojanja, važno je da nema nasilja i da ljudi slobodno kažu što misle.
Pernar nije nikakav tip s "crnim perjem", to je mlad dečko koji u nešto vjeruje i ima hrabrosti to izraziti. U redu je reći mu da nije u pravu, ali je u redu i podržati ga. Nije u redu pokretati kampanju gdje ga se blati.

Nesloga među prosvjednicima je ružna. Meni.

p. s. Bravo, Šprajc!

Hm 2

Ja sam čovjek s iskustvom na leđima i ovakve anarhosindikalne percepcija podsjećaju me na mladost kad su partijci sve političke rituale znali bolje.

Ovaj momak Ivan je zlatni dečko, potpuno je nebitno kako će sve to završiti, on se sjetio iz svog srce i iskrenosti napraviti ono što svi ostali samo sanjaju. A naročito vi, anarhosindikalisti, bezidejno skriveni u svojim vremenskim čelijama... ;)

...ostalo u tekstu nisam ni čitao..

ps.

popravite se, ovom narodu treba zajedništva, a ne podjela.

Konačno vidim! - odgovor Hmmanju

Nakon godina mraka prosvijetljen sam! Fašisti i socijalisti zapravo su drugovi. Štoviše, čak i prijatelji. Oni se mogu igrati zajedno. A ako netko nešto ružno napravi tijekom igre, kao pa ne znam, poziva na vješanje Srba ili neku takvu simpatičnu ludoriju, samo mu ljubazno napomeni kako nije u pravu. Usprkos svemu, podrži ga, jer ipak je on tvoj drug, štoviše i prijatelj, a nesloga među prijateljima je ružna stvar. Fuj fuj. Na kraju, ne zaboravi prigodnu pusu u čelo i mlijeko s keksima.

odjeb fašista

Apel MASI. Ovo odvratno desničarenje na prosvjedima mora stati. Moramo jasno artikulirati nezadovoljstvo fašističkim populistima na čelu kolone, ignoriranje očito ne funkcionira. Pod cijenu podjele prosvjeda, jer ja sljedeći put neću hodati kolonom u kojoj se vijori zastava NDH, kao što je i gro moje ekipe otišao kad smo je spazili.

Nema predaje

Ja se obično 'prikrpam' ekipi sa velikim crnim transparentima (jucer je bio jedan bijeli). Ne znam koji su, dali masa da li ekipa sa filozovskog, u svakom slučaju, čini mi se da oni pokušavaju suzbiti utjecaj 'vođa' i postiči da prosvjedi opet budu po kontrolom samih prosvjednika.

Predlažem grupiranje pod tim transparentima i međusobno upoznavanje.
(Mrtva Ovca)

Da, ali...

Apsolutno. Ali mislim da bi iskazivanje verbalnog nezadovoljstva, npr. "nemamo lidera", zviždanje fašističkim govorancijama na Cvjetnom, i uklanjanje ustaških simbola svim sredstvima poslalo jednako jaku poruku.

Ne smijemo dozvoliti da nam oduzmu priliku za revoluciju, pa makar i malu revoluciju svijesti kod dijela mladih ljudi. Ne smijemo dozvoliti da iskoriste nezadovoljstvo za promicanje svojih nazadnih, uskogrudnih i opasnih ideja.

Treba zaboraviti sitne ideološke nesuglasice između frakcija na ljevici, okupiti i umjerene slobodomisleće ljude te glasno reći NE radikalizaciji prosvjeda.

Jedan veeeliki jasni transparent

tipa Ne želimo vođe! Vođe smo svi mi! Vođe ovcama! možda netko smisli nešto jezgrovito, duhovito kratko i jasno na tu temu + oboružati se spravama koje mogu proizvesti puno buke (trube, bubnjevi, oni sprejevi sa trubama na vrhu i sl.) i kao takve - pod jedan, privući pažnju na transparent i - pod dva, nadglasati "megafončiće"

SVI antifašisti sljedeći put

SVI antifašisti sljedeći put ispod tih transparenata i na čelo kolone, ako smo zajedno ne mogu nam ništa.

I obavezno dođite! Bilo bi katastrofa da ne dođete. Ignoriranjem problem neće nestati nego će samo postati još gori!!!

White panther

Lijepo je sto se MASA ne ističe obiljezja anarhizma na prosvjedima, poput anarho-sindikalističkih zastava, anarhističkih simbola... Jer ljudi i dalje neznaju što je anarhizam, to su mediji krivi jer nisu sposobni kad već nešto pričaju da i znaju što pričaju, npr anarhizam nije anomije, kao što ni šovinizam nije seksizam... Kad bi se isticali anarh simboli to bi reakcije među ljudima bile negativne (jer su neupućeni, a ne iz mržnje). Ovako direktna demokracija kao solo pojam lijepo izgleda i ljudi je ne povezuju s anarhizmom, što je u ovim vremenima neznanja i bolje.

ollie

Mislim da je upravo sada vrijeme da se počnu isticati te zastave.
Nikada do sada nisam čuo da je netko imao negativnu reakciju na nju od običnih ljudi. Tu pritom mislim na crveno crnu zastavu, ne i na simbol A.
Ljevica mora postati vidljivija na ovim prosvjedima.

Prosvjedi Rijeka

U Rijeci na prosvjedima ističu se samo crveno crne zastave i to prolazi odlično,...http://www.facebook.com/photo.php?fbid=102289483187448&set=a.100977673318629.1786.100002191894445

slažem se. ljevica se mora

slažem se. ljevica se mora okupiti na jednom mjestu i krenuti zajedno

?

Anarhizam nije ljevica

Nego što je drugo?

U političkom smislu anarhizam je krajnji izdanak i liberalizma i socijalizma. Glavna i udarna struja anarhizma oduvijek je bio anarhokomunizam, u čije okvire spadaju i anarhosindikalisti kojima je krajnji cilj slobodarski komunizam - nehijerarhijsko društvo utemeljeno na direktnoj demokraciji u kojem će maksimalnu slobodu imati i kolektiv i pojedinac. U tom klasičnom i općeprihvaćenom smislu, anarhizam je itekako ljevica, a mnogi ga smatraju i radikalnom ljevicom. Iako je oduvijek postojala i snažna individualistička tradicija različitih spektara, i ostale bi anarhističke skupine mahom mogao generalizirajući svrstati u ljevicu (zeleni anarhisti, anarhofeminizam, anarhopacifizam), a tek u novije vrijeme postoji ideja post-lijeve anarhije.

Jedina anarhistička struja koja se odmah na prvu može okarakterizirati kao desna je anarhokapitalizam, koji se teško uopće može nazvati anarhizmom. Tim je ljudima cilj društvo koje je podređeno kapitalu, a protiv su države zato što ona smeta "slobodnom tržištu", tj. slobodi manjine da iskorištava većinu. Zanimljivo kako je u EPH-ovoj tiskovini Globusu nedavno senzacionalistički predstavljen baš anarhokapitalizam, ta u biti apsurdna fašistička ideja koja se pokušava podvaliti kao anarhizam i koja na sreću nigdje u svijetu nema veliku podršku.

Mogu se složiti da anarhokapitalizam

nigdje u svijetu nema veliku podršku širokih masa ali mu ona, nažalost, nije niti potrebna. Anarhokapitalizam je danas i te kako prisutan u vidu neoliberalizma i neokonzervatizma. Ono što se upravo događa je anarhistička noćna mora: država se rastače odozgo vođena centrima moći, pohlepom i nerazumom umjesto da se razbija odozdo od strane samoosvještene mase koja bi trebala izgraditi anarhističko društvo jednakosti i slobode. Ne prijeti li nam opasnost da umjesto naroda bez države dobijemo vlast bez države, a zašto onda ne i bez naroda? Vrag nikad ne spava.

Komentar o državi

Istina je da ekonomski neo-klasicizam, poznat i kao neoliberalizam, zagovara sve manju ulogu države i sve slobodnije tržište. No to ne znači da država gubi svoju funkciju. Naime Marx i Engels su davno državu označili kao "upravljački odbor buržoazije (klase poslodavaca)", a ovu "definiciju" itekako možemo primjeniti za današnje stanje. Naime, države tj. vlade država su sve više samo izvršni odbori interesa kapitala (multinacionalnih i transnacionalnih korporacija), zbog čijeg interesa države pokreću ratove (npr. Irak, Afganistan itd.). Isto tako, kako bi se zaštitio kapital represivni aparat države (policija, tajna služba, vojska...) sve više jača, tako da se država ne rastače, već na neki način jača.

Vlast ne može postojati bez države. Vlast je legitimna uporaba moći, a državu ćemo još dugo "gledati" na povijesnoj pozornici i svakodnevno se boriti protiv nje. Skoro kao dobri vitez od la Manche protiv svojih vjetrenjača ;)

Dvije natuknice.

Mogu se složiti sa ovim što si rekao. Ipak, prilažem dvije misli:
1. možda bi trebalo priznati da država u jednom kratkom trenutku povijesti (mislim ovdje na tzv. 'zapadne države blagostanja' cca 50-e do 80-ih prošlog stoljeća ) ipak nije bila isključivo upravljački odbor buržoazije nego i kakav takav mehanizam za postizanje šireg društvenog konsenzusa.
.
2. vrlo je nesmotreno promatrati neoliberalizam isključivo kao ekonomsku doktrinu i samo kroz njegovo zagovaranje smanjivanja uloge države na području tržišta. Naime PRIVATIZACIJOM sve više državnih resora koji su nekad bili u domeni državne uprave neoliberalizam itekeko rastače državu. Ono što ti navodiš kao jačanje države i njenog represivnog aparata u stvari je ništa drugo nego dislokacija ne samo zdravstva, školstva, javne infrastrukture i sl. već i policije, tajnih službi te vojske u privatne ruke. To je pogotovo dobro razvidno u SAD-u nakon 9/11 stvaranjem 'antiterorističke' industrije. Zamijeniti državni monopol sile s privatnim organizacijama koje bi koristile silu protiv agresora u obrani onoga što oni smatraju slobodom i njihovih posjeda, nije li to upravo i cilj 'anarho'kapitalista !?

Tri natuknice

Odgovor na tvoje natuknice:
1) Nitko, pa tako niti ja, ne tvrdi da je radnička klasa uspjela nametnuti svoje određene ciljeve državi i slično. Isto tako, tijekom 50-ih godina, na samom početku Hladnog rata u mnogim zapadnim "demokracijama" na stol je došlo pitanje: reforma ili revolucija. Naime, vladajuće klase su bile primorane dati radnicima odrđene ustupke kako bi smanjile bunt radnika (te time mogućnost komunističke revolucije). Uzmimo za primjer Englesku i pobune rudara 60-ih. Potrebno je spomeniti i činjenicu da je keynesijanska ekonomska teorija znatno dominirala sve do kraja 70-ih i dolaska M. Tacher i R. Regana, tako da je tržište bilo znatno ograničeno. Svejedno usprskos svemu ovome, država je i dalje ostajala odbor buržoazije jer je interese radničke klase i ostalih skupina, prilagođavala interesima kapitala.

2) Vojska i policija i dalje ostaju u rukama države, jer jedino država ima pravo na legitimnu uporabu prisile na određenom prostoru (M. Weber). Činjenica da postoje "security" agencije, ne znači da je policija u privatnim rukama. Naime, kroz cijelu povijest možemo pratiti postojanje određenih "security agencija", osobnih straži i plačenika koji čuvaju povlaštene klase. Još uvijek jedino država može objaviti rat drugoj državi, još uvijek se država učlanjuje u međunarodne asocijacije itd. Država je još uvijek jaka, a posebice na ideološkom planu gdje i dalje posjeduje hegemoniju tj. u društvu postoji konsezus da je bez države nemoguće.

I jedna moja:
3) Anarhokapitalizam kao takav ne postoji. On nije niti pokret niti ima pristalica izuzev kojekakvih luđaka u SAD-u. To nije niti anarhistička ideja, niti ima veze s anarhizmom, a niti ga neoliberalni krugovi, s čijim idejama ima najviše sličnosti, zastupaju ili uzimaju za ozbiljno. Nema se smisla baviti s "idejom" koja nepostoji u praksi.

!

Točno. Ergo - Ne-desnica se treba okupiti na jednom mjestu i krenuti zajedno.

.

najbolje da se još i oko toga razdvojimo. ima li neko mjesto na kojem ćemo se okupiti, mi nedesničari?

>

quantum