Dozlogrdilo je seljacima, radnicima u škverovima, željezarama, građevinskim poduzećima, pivoproizvođačima i sportašima. No potencijalni saboteri ovog povijesnog buđenja radnika i seljaka nisu samo podobni policijski službenici, već su to i sindikalni vođe i kojekakvi pregovarači koji neodoljivo podsjećaju na političku elitu.

Unatoč početnom podcjenjivanju od strane političke elite, prošlog tjedna seljačka i radnička borba došla je do svog vrhunca i po prvi put je uspjela ujediniti čitavu zemlju. A kada su vlasnici blokiranih poduzeća i državni vrh uvidjeli da ovo nije jedna od onih situacija koje su nekad uspijevali ugušiti s tek pokojim obećanjem, posegnuli su za voljenim metodama svih mrzitelja građanskog neposluha - policijskim intervencijama, sudskim tužbama i manipuliranjem stvarnim brojem prosvjednika. Teško im je bilo noću spavati kada su znali da će se zbog devet dana štrajka u Osječkoj pivovari pokvariti čak devetsto litara tekućine omiljene nogometnoj naciji. Jer u ovoj zemlji pivo je gorivo za pokretanje jedinih masovnih okupljanja koje naša vlast smatra legitimnim - uzvikivanja na stadionima tijekom utakmice omiljene momčadi uniformirane u prepoznatljiva hrvatska obilježja.

A da ovog puta neće samo Slavonci ostati žedni, potvrđuje i hrabar čin radnika splitske Pivovare koji su prošli četvrtak svog direktora dočekali s ključem u bravi. Baš kako su dan ranije i najavili, radnici su blokirali postrojenje tražeći da im se kaže istina o njihovoj sudbini. Dok se njihovim zahtjevima ne udovolji, radnici pivovare će dvadeset i četiri sata dnevno dežurati u tvorničkom krugu, a s proizvodnjom će nastaviti dokle god bude sirovina. Sve radnike koji se nalaze u sličnoj situaciji pozvali su da učine isto- da napokon preuzmu vlast u tvornicama koje ustvari i jesu njihove.

Dozlogrdilo je i seljacima, radnicima u škverovima, željezarama, građevinskim poduzećima i sportašima, koji su se napokon odlučili boriti svim dostupnim sredstvima. A kako je hrvatski vrh zbog dugotrajnog provođenja omiljene metode ˝kruha i igara˝ svoj represivni aparat imao priliku uvježbati jedino u uličnim obračunima s mahnitim navijačima, ne čudi kada se i na prvotne nenasilne metode blokade Čobankovićeve ˝razuzdane rulje˝ uzvratilo interventnom jedinicom, baš kao što se i prošli mjesec uzvratilo Jelavićevim ˝četnicima˝, a jesenas Bonaccijevoj ˝dječurliji˝.

No potencijalni saboteri ovog povijesnog buđenja radnika i seljaka nisu samo podobni policijski službenici, koji su na samo jedan mig vlastodršca spremni sastaviti čitav kordon, već su to i sindikalni vođe i kojekakvi pregovarači koji neodoljivo podsjećaju na političku elitu, jer nerijetko zbog vlastite koristi pristaju na tek polovne kompromise koji idu nauštrb onih koji su ih izabrali.

A da nam dugogodišnje klanjanje autoritetnim vođama niti ovoga puta i nije neko opravdanje za nastavak njegovanja podaničke političke kulture, potvrđuju grčki radnici koji su ovoga puta svoju povijesnu učmalost odlučili nadoknaditi ne birajući sredstva - pa makar to značilo i uličnu borbu s kamenom u ruci. I virovitičkoj ˝razuzdanoj rulji˝ naposljetku je dozlogrdilo poigravanje sudbinama ljudi i bahaćenje silom, no kada se poslanicima državnog vrha uzvratilo istom mjerom, kola hitne pomoći očekivano su se punila nenaoružanim seljacima. No policiji je to dopušteno jer je, kako to obično biva, i u ovom slučaju bilo riječ samo o provođenju zakona nad onima koji ˝divljaju po gradskim ulicama i tako ugrožavaju sigurnost građana˝.

Piše: Tamara Opačić
Izvor: H-alter