Iako prema zadnjim istraživanjima (prosinac 2009.) samo 24% građana Hrvatske podupire ulazak u EU, Europska unija je sveti cilj u koji se kunu hrvatske političke i gospodarske elite i sve parlamentarne stranke. Čini se da je mišljenje građana tu manje bitno. Usprkos onome što nam političari obećavaju, u Europskoj uniji Hrvatsku nikako ne čeka raj na zemlji. Doista mora biti naivan onaj tko očekuje da će nam stare članice EU pomagati iz čiste dobrote. Takvo nešto u svjetskoj politici i ekonomiji ne postoji. Ulaskom u EU Hrvatska bi samo još u većoj mjeri postala igračka u rukama europskog krupnog kapitala, a izgubila bi i ono malo političke samostalnosti koje još ima. Kakve će biti posljedice ulaska u EU, vidi se primjerice po načinu na koji EU prisiljava Hrvatsku da u bescjenje proda svoja brodogradilišta ili po donošenju novoga katastrofalnoga Zakona o radu u jesen 2009. (po modelu EU) kojim se bitno umanjuju radnička prava u Hrvatskoj. Da ulazak u EU novim članicama ne donosi trenutni raj na zemlji, očito je i po primjeru zemalja kao što su Mađarska, Rumunjska i pogotovo Latvija, koje su se tijekom posljednje ekonomske krize našle u strašnim problemima. Znakovit je i primjer Bugarske u kojoj korupcija i dalje cvjeta, a ulazak u EU joj je donio samo novi zamah privatizacije pod dirigentskom palicom Europske unije. Treba napomenuti da puno bolje nije ni u nekim starijim članicama EU, kao što je Grčka, koja je također u velikim ekonomskim problemima. Rasprava o smjeru socijalne politike i temeljnog usmjerenja Europske unije u Hrvatskoj zasad izostaje. Ni političke elite ni mediji ne govore o tome što na primjer za europske radnike podrazumijeva "Lisabonski ugovor" koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009. Europska unija je projekt u kojem dominiraju interesi krupnog kapitala. Kapital traži maksimalnu slobodu kretanja preko državnih granica, oslobođenost od poreza i svih drugih oblika društvene odgovornosti i kontrole. Smanjenje radničkih prava u neposrednom je (kratkoročnom) interesu kapitala (dugoročno se kapital takvom logikom prijeti dovesti u položaj da – zbog sve manjih plaća radnika – proizvode neće imati kome prodavati). Više birokratske strukture EU su prema "Lisabonskom ugovoru" iznad utjecaja nacionalnih parlamenata – a to ujedno znači i da su izvan izravnog utjecaja izbornih rezultata. Riječ dakle nije samo o gubitku nacionalnog suvereniteta, nego i o ispražnjenju pojma demokracije. Europska unija ne predstavlja nikakvo čarobno rješenje svih naših problema, nego otvara cijeli niz sudbonosnih pitanja, o kojima međutim u Hrvatskoj svi šute. Važno je da radnici shvate kakvi su ulozi u igri i kakvim mehanizmima odlučivanja će biti izloženi prije nego što na njih pristanu. Demokracija u svom osnovnom značenju znači oblik vladavine većine u interesu većine, pravo da doista sami odlučuju o svojim životima.