1 mali, 2 mala, 10000 malih indijanaca!

Ono što su prosvjednici najavljivali, to se i ostvarilo – današnji prosvjed bio je najveći dosad. Prema procjenama, na vrhuncu prosvjeda oko 10 000 ljudi stajalo je ispred zgrade Hrvatske radiotelevizije! Naravno, već možemo čuti kako vlast umanjuje brojke i kako ne bira sredstva u pokušaju da diskreditira prosvjed i bunt naroda.

Važno je biti viđen

Što prosvjedi sve više rastu, što više dobivaju na važnosti, to se sve više političara lijepi za njih. Naravno, ovo nije ništa novo. Nakon prosvjeda u srijedu, na kojem su svoj brk omastili Dragutin Lesar i Damir Kajin, danas se rame uz rame s Ivanom Pernarom pojavila nova suita političkih oportunista počevši sa zbunjenim pravašem Perom Kovačevićem, histeričnim populistom Dinkom Burićem iz HDSSB-a i sindikalistom Željkom Stipićem. Pernar je, po običaju, laprdao gluposti o „komunistima“ na vlasti, dok su Kovačević i Burić iskoristili priliku da napadnu HDZ, pritom očito zaboravljajući činjenicu da su nekoć ili bili članovi HDZ-a ili bi njihove stranke mogle koalirati s HDZ-om na idućim izborima.

Zanimljivo je da je ovoga puta Pernar, očito pobijedivši svoj strah od policije, krenuo u šetnju zajedno s prosvjednicima pokušavajući ponovno uspostaviti kontrolu nad događajem. Na samom Cvjetnom trgu, gdje Pernar ustaljeno drži govore, uvijek sudjeluje najmanje ljudi, dok se većina građana priključuje upravo nakon što „govorancije“ završe. No, Pernar je ovog puta odlučio „počastiti“ narod s „govorancijom“ i ispred sjedišta HDZ-a. Sama njegova pojava i njegove gluposti loše utječu na prosvjed jer dovode žar desnog ekstremizma, koji bi mogao osuditi cijeli prosvjed na propast i izazvati osudu javnosti, kao što je bio slučaj s drugim prosvjedom kada je došlo do „krvoprolića na Krvavom mostu“. „Ljevica“ i desnica na slamku pokušavaju izvući saborske fotelje iz ovih prosvjeda i prikazati ga svojom zaslugom, no sasvim je jasno da je ovo spontani narodni bunt i da je što prije potrebno izolirati politikante iz masa.

Stipić, predsjednik sindikata Preporod, pozvao je sindikate na ulice. Ovo je bila jedina pametna koja se mogla čuti s govornice, jer uistinu potrebno je da što više radnika izađe na ulice i priključi se demonstracijama. Potrebno je pozvati na generalni štrajk, zauzeti radna mjesta i na taj način paralizirati državu. Umjesto toga, naši sindikalni predstavnici poput nojeva zabijaju glavu u pijesak, čvrsto stišćući madrace pune „šuškavaca“ s kojima je plaćena njihova neaktivnost. Stvarno, trebamo se zapitati gdje to živimo kada su nam sindikalisti veći mlakonje od predsjednika Josipovića.

Dok su pobunjene mase radnika, studenata i nezaposlenih svojim transparentima ukazivali na istinske izvore hrvatske bijede - kapitalizam, korupciju i europski imperijalizam, lijevi i desni stranački lideri, zajedno s wannabe liderom Pernarom, kao glavni problem isticali su vladajuću garnituru, a kao ultimativno rješenje problema nametali sebe i svoje stranke. Stoga nije ni čudo da je narod odbio sudjelovati na njihovom skupu i formirao vlastiti blok koji je skratio govoranciju i poveo prema Markovom trgu.

Ulica odlučuje

Ovoga puta prosvjednici su udarili ravno među oči! Na udaru su se našle Hrvatska radiotelevizija, Europa press holding, HT i Hrvatski fond za privatizaciju, ali i neke već „standardne“ destinacije kao što su Kamenita vrata i sjedište HDZ-a.

Nakon HDZ-a prosvjednici su se prošetali Zvonimirovom, Šubićevom i Držićevom sve do Vukovarske gdje su zablokirali promet u obje trake. U jednom od automobila prosvjednici su zatekli i Mladena Pavića, glasnogovornika Vlade. Nakon kratkog komešanja prosvjednici su ipak odlučili propustiti automobil s Pavićem, ali mu je jedan prosvjednik pljunio u lice kroz prozor! Ubrzo nakon tog događaja, nekoliko prosvjednika je privedeno zbog naguravanja s policijom.

HRT je posebice izazvao bijes prosvjednika zbog izjave u središnjem Dnevniku u kojoj se moglo čuti kako je prosvjed okupio svega 1500 ljudi. Zbog toga su prosvjednici odlučili „posjetiti“ HRT i pokazati se u pravom broju. 1 mali, 2 mala, 10 000 malih indijanaca urlikali su na zgradu HRT-a: „jebote kolko nas ima“, „vratite nam pretplatu“ i „Hloverka odlazi!“. Kako je već spomenuto, na vrhuncu prosvjeda, a to je bilo kod zgrade HRT-a sudjelovalo je oko 10 000 prosvjednika, čime je ovo najposjećeniji prosvjed do sada.

Svojom brojnošću prosvjedi su poslali jasnu poruku Jadranki Kosor kako ulica itekako odlučuje i kako je vrijeme da se „pravi luda“ već prošlo. Kosor se očito pokušava uvjeriti kako ne postoje prosvjedi u Hrvatskoj ili kako ih organizira oporba. Moguće je da će i ona uskoro izbaciti neku „gadafijevsku teoriju“ o masama kojima Osama Bin Laden sipa drogu u kavu. Zasad se čini kako se ona više brine time što su se prosvjednici probili do HDZ-ove zastave i njezinog stana, nego to da narodu nešto smeta.

No, nakon petog prosvjeda u redu, tj. trećeg koji je koncipiran kao „beskonačna šetnja“ možemo primijetiti kako postoje i određene manjkavosti u organizaciji koje su normalne zbog spontanog karaktera prosvjeda. Naime, stariji ljudi ne mogu dugo sudjelovati u ovim beskonačnim šetnjama, brže se umaraju i odlaze prije kraja prosvjeda. Na taj se način prosvjedna povorka prebrzo osipa te bi trebalo poraditi na sprječavanju ovih posljedica kako bismo što dulje ostajali zajedno u što većem broju. Čini se da prosvjedna ruta koja uključuje Držićevu i Slavonsku previše iscrpljuje prosvjednike i odvlači sam prosvjed sve dalje i dalje od središta grada. Donji grad i bliža okolica poput Savske trebali bi pružiti prosvjednicima dovoljno manevarskog prostora i prisutnosti među građanima, dok bi se istovremeno zadržala fleksibilna i spontana organizacija bez suvišnog iscrpljivanja.

Zahtjevi i ideje upućene s prosvjeda i dalje se ignoriraju. Uzmimo za primjer Dnevnik 3 koji je uslijedio nakon prosvjeda. Tamo se nastavilo s propovijedanjem o nužnosti ulaska u Europsku uniju, dok je zanemaren snažan stav protiv EU izražen na prosvjedu. Izgleda da je najbolje obilježiti prosvjede kao „neartikulirane“ i „bezidejne“, koncentrirati se na figuru nekog balavca i njegovih šizofrenih ispada te prikazati cijelu stvar kao cirkus „pijane rulje“ željne kaosa. S pločnika su se itekako mogli čuti zahtjevi i ideje naroda – mogao se osjetiti bijes, na koji će samo budala zatvoriti oči.

„Podijeli pa vladaj“

Svi smo navikli na senzacionalizam medija i njihove površne priče te marginalizaciju onoga što „mali čovjek“ ima za reći. Slijedeći taj „recept“ mogli smo primijetiti kako se u medijima umanjuje broj prosvjednika i kako se prosvjedi skoro pa ne spominju.

Za razliku od toga, vijest o povratku Tihomira Purde iz „bosanskog kazamata“ iskapala nam je oči. Mediji su se itekako potrudili prenijeti njegovu bezrezervnu podršku premijerki, odnosno njegovu izjavu kako doslovno obožava premijerku i kako nikad ne bi prosvjedovao protiv nje.

U kontekstu nedavnih protuvladinih demonstracija, kao i činjenice da su se njima pridružili brojni branitelji, koji su do sada bili zadnja linija obrane HDZ-a, možemo primijetiti kako se premijerka trudi primiriti branitelje te ih, pacifizirajući Purdu kao simbol njihovog bunta, izolirati od nezadovoljnog naroda sa zagrebačkih ulica.

Dakako da u ovom trenutku ne smijemo dozvoliti da se ovako jeftinim trikovima dijeli narod. Isto kao što bi se prosvjedima trebali priključiti i branitelji, trebali bi se i policajci jer, koliko doznajemo, ni oni nisu pošteđeni razloga za nezadovoljstvo, primjerice zbog smanjenja plaće za oko 30% u zadnjih nekoliko mjeseci.

Poziv na prosvjed

U nedjelju u 16:00 na Cvjetnom trgu ponovno krećemo zajedno i složno.

Nadamo se da će ovog puta narod uspjeti nadglasati i izolirati političke parazite i oportuniste, odnosno ne dozvoliti im paradiranje pred medijima i plagiranje naše borbe.

Isto tako, pozivamo vas da u ponedjeljak u 12:30 prisustvujete sastanku s radnicama Kamenskog ispred njihove tvornice kod Trga Francuske republike i da zajedničkim snagama pokušavamo nezadovoljstvo proširiti na novi front – naša radna mjesta.

Komentari

neutralise troublesome clustered participation p9330

there are many more payments to make apart from books and tuition thus a fast loan for unemployed is a necessity for the jobless individual as against a mere desire as in case of the regular loan borrowers online payday loans it started with the deregulation of financial institutions under the regan administration and the weak oversight provided to the activities of these lending institutions in such circumstances flexible repayment option offered by secured business loans can be helpful in case of unsecured personal loans as no collateral is to be placed it frees up the equity in your home if you are a home owner to be used for other purposes

Čestitke

Za MASA-u nisam čuo do ovih prosvjeda. Vidio sam vaše objave na Twitteru i pročitao nekoliko članaka. U puno se stvari slažem ali isto tako i ne slažem s vama ali je zadovoljstvo čitati kvalitetno, odmjereno i objektivno napisan članak. Volio bih da je više takvih izvora informacija i mišljenja koje je užtak čitati makar se ne slagao (barem ne u potpunosti) sa stavovima autora.

Transparenti

Umjesto zabavnih transparenata nositi samo transparente sa konkretnim i jasno definiranim i argumentiranim zahtjevima

DOLJE SABOR

Evo pratim situaciju koja se događa ovih dana i moram priznati da mi je drago što se konačno „nešto“ počelo događati. Iako mi se to „nešto“ ne sviđa, ipak je i to „nešto“ barem nekakav pomak u odnosu na 20-godišnju učmalost i suzdržanost istinskih oporbenih struja u zemlji. U ovom dopisu nije potrebno pisati o redikulu Pernaru jer smatram da je njegova uloga u ovim prosvjedima svakome sa malo zdravog razuma jasna. U ovom komentaru želim dati konstruktivnu kritiku ljevičarskim organizacijama i postaviti nekoliko pitanja.
Žao mi je što vam se moram obraćati u množini, a ne jednini jer manje više, kako sam iščitao sa vaših web stranica, izrazito ste sličnih svjetonazora. Ne želim ovdje sada analizirati razlike između pojedinih organizacija, jer vas ne želim dijeliti, već želim ukazati na jednu suhoparnu činjenicu: Sve organizacije govore o ujdinjenju radničke klase s glavnim ciljem svrgavanja diktature kapitala. Postoje među vama i ljudi koji su sudjelovali na sastanku internacionale u Amsterdamu, ali mi nije jasno kako je moguće sudjelovati na sastanku internacionale, a u isto vrijeme na lokalnom nivou biti razjedinjen? Kada prebrojim koliko ljevičarskih organizacija/stranaka kod nas ima, koje govore o nekoj zajedničkoj revoluciji, a u isto vrijeme se nisu sposobni ujediniti u jednu organizaciju, bude mi mučno. Molio bih da mi pojasnite zašto je tome tako? Zašto ste razjedinjeni, a imate zajednički cilj? Zar je toliko teško sjesti za stol i raspraviti o razlikama, doći do nekoih zajedničkih zaključka, naći kompromis? Ako je to toliko teško vama svjesnima zlouporabe termina kao što su socijalzam, komunizam, anarhija, dogovoriti nekakvo zajedništvo, po logici zdravog seljačkog razuma „ujedinjena masa“ kao pojam djeluje stvarno kao neka utopija, kako je desničari i kapitalisti vole nazivati. Kako kanite indoktriniranu masu ujediniti, a sami se niste sposobni ujediniti?
Dok je ljevica razjedinjena i priča o nekom ujedinjenju radničke klase s ciljem svrgavanja kapitalizma, u isto vrijeme kapitalisti ujedinjeno ostvaraju svoje ciljeve i stvaraju privid razjedinjenosti (tzv. tržišna konkurencija, tzv. višestranačje). Tragična ironija.
Smatram da vam je kranje vrijeme da se ujedinite i da ponudite istinsku alternativu. Na dosadašnjim prosvjedima nisam vidio ozbiljne govornike. Ne vidim ljude koji pale masu s pravim riječima. Ne vidim inteligenciju. Mislim da je obeshrabrujuće da ljevica ne koristi priliku da zada udarac političkoj eliti (a i kako će kada je razjedinjena?). Iz mase se čuju vrlo jednostavne parole tipa „Lopovi“, „Kara Marko Jadranku“, „Hrvatka policija – mito i korupcija“, „Hoćemo izbore“, „Svi na ulice“ itd. Ti povici su samo artikulacija ogorčenosti i bijesa naroda, ali nema nikoga da tu ogorčenost i taj bijes povede u nekom konstruktivnom smjeru. Osobno sam sudjelovao na prosvjedu u Osijeku (slučajno naletio, nisam ni znao za njega – toliko o organizaciji) i koliko god mi je bilo drago što se ljudi konačno bude, toliko sam bio i razočaran traljavosti cijelog prosvjeda, tj. organizatora.
Osobno bih podržao ljevu alternativu i istoj se i pridužio ako se pokaže kao ozbiljna i ujedinjena, no za sada je nema… A znam i još dosta ljudi (koji znaju još ljudi) koji bi učinili isto. Stihijski prosvjedi vrlo lako vode ka degenerativnim promjenama i tu činjenicu se ne bi smjelo ignorirati. No pasaran!!!
Parola ne bi trebala biti: DOLJE VLADA, parola treba biti: DOLJE SABOR. Treba sve te redikule poslati u prošlost. TREBAJU NAM NOVI LJUDI!